SRĐ

— 188 -

— Nemoj mi teorija! reče. Star sam i poznam svijet. Što шi dolazite pripovijedati ? Ne vjerujem nekim junaštvima. Pripovijesti. Pa su glupa ta junaštva. Od trojice dvoje bi moglo stati dobro. АИ ne, vaja da se junak, taj bedak, žrtvuje, da sva trojica ustoje zlo; a zašto, pitam vas ja, kad ne će biti zlo ni Jubavniku, ni ženi, ni mužu? Ovo su stvari protiv prirode, koje ne mogu izaći na dobro. Tada Jelena reče glasom neobičnim, drukčijim nego inače: — Treba li gledati, prije nego li se izvrši svoja dužnost, ko će biti zadovojan a ko ne će? — Mnogo, mnogo treba gledati u ovakoj vrsti stvari, odgovori Lao. — Kakva kvasa od lopova u tebi! reče Cortis smijući se. — A mislite li, nadoda Jelena, da bi ono Metastasijevo lice bilo učinilo dobro, da je reklo prijatejici da vaja da otide za uvijek? —- Ne, odgovori Cortis. Ako je držalo za dužnost ne, jer bi mu kasnije bilo mnogo teže izvršiti je. Treseta svrši u taj čas. Kontesa je Tarkvinija malo prije bila đala donijeti vina. — U zdravje poslanika, dakle! usklikne don Bortolo. Svi se odazvaše. — Hvala, ali ne primam napitnicu, reče Cortis. — 0, primaš, primaš, usklikne Jelena. Od mene primaš, nadoda ispod glasa. On se u tom času ne usudi protiviti joj se i umukne. — Ja sam u toliko popio, reče senator, a ovo vino ne može pogriješiti. — Popovsko vino, gospodine, primijeti kapelan. Vino jadnili svećenika. Razumjećete u kome se mjestu nalazite, gospodine. Sijelo se odmah razvrže. Svak se obradova. Još ne bijahu ni izišli iz dvorane, a Lao se potuži na zaostali zadah. — Neka se ovdje sve otvori za deset minuta, reče svojoj snasi. Dođoše poslužite]!, odnesoše svijeće i pootvaraše prozore. Samo Cortis osta u sobi da uživa tamnu svjetlost zvijezda, duvane i buku vjetra. Nadao se možda da će ostati i Jelena, ali ona bješe izišla sa stricem i pošla za nim do najudajenijega