SRĐ

- 266

DANIELE CORTtS, — Antonio Fogazzaro. — (25) Glava XXII. Kao zvijezđe i pome. Cortisu i Jeleni ne bi moguće da ostanu sami prije objeda, ni za jedan časak. Jelena izagje u vrt misleći da će je Cortis stignuti; ali se Cortisu učini da vidi neku sumnu, neku pažnu neobicnu u očima konte Laa, još mrka, te se ne mace. Ocima joj reče zašto, kada se vraii razocarana, drhćući kao da se boji e je ostavio. Ni on nije mane trpio, ali bješe gospodar od sebe. Jelena naprotiv ne umijaše se više savlađivati, i potuži se na žestoku glavoboju. Govorila je vrlo malo i nikada s Cortisom; ali ga je gledala vrlo cesto ocima punim žalosna plama. Kafom ih poslužiše u luži. Kontesa Tarkvinija predloži da se projašu u dolini Roveškoj. To bi i Jeleni ucinilo dobro, vejaše ona. Clenezzi zapita, bi li doprli do granice austrijske. Ne, odveć je daleko da se ode tamo iza objeda. Do granice bi mogli poći u ponedjejak ili utorak, krenuvši u jutro. Jelena nasloni drhćućim rukama svoju šalicu od kafe. — Zao mi je, reče ona, ali možda u utorak vaja će mi poći u grad. Dapače ću vas moliti, ako pođem, da mi date kone. Stric i majka joj nijesu razumjeli zašto treba da otide baš u utorak. Jelena odgovori izuzimajući prijašne možda, potvrđujući nuždu ovoga pohoda, ne privodeći nikakav razlog. Brižno očekivaše Cortisovu riječ, poticaj da odgodi, ali uzalud. Cortis se bješe okrenuo da gleda' livade. — Onda, reče kontesa nakon malo promiš|ana, moći ćete otići u srijedu. Ali Jelena ne obećavaše da će se vratiti iz grada prije srijede večer. Pomisli, ako otputuje, da joj porodica nema ništa sumiiati dok ona ne bude na moru. Lao se raz].uti. — Koga posla imaš? reče. Kontesa odmah posredova, primjećujući da se može odgoditi do četvrtka. Na to senator Clenezzi iznese, s mnogo ceri-