SRĐ

— 326 -

časkom pogled i dušu onarno doje u neizmjernu ravan, za nom. Raspara obvoj. Ne bješe nego ovo: „I zimi i Jeti, blizu i daleko, dok uživim i preko, 18 aprila 1882." Cortis se zagleda u svečane rijeei, kao okamenen. Grudi mu se stadoše nadimati, dali mu posta tegoban, oluja boli provali mu na grlo. Branio se grizuei usne i stiskajuei grčevite pesnice na vezove; malo usijanih suza zamraciše mu stranicu otvorenu na kojenima. Kada mu se rasprša magla ispred oci bješe mu lakše. Jedan mu glas rece u srcu: „da se ona jedan dan vrati, pa i nakon nmogo godina"? Predstavi sebi ono drago lice, pokvareno od vremena i boli, krasno još samo za nega, slađe nego li u mladosti; predstavi sebi onu ruku još mladu i nežnu, glas još lubak, o6i umorne i mirne, koje još govorahu, ali gotovo bojazjivo: „dok uživim i preko". A da se sada dogodi štogod radi čega da ona više ne otputuje"? Otjera ovu i svaku drugu slabu misao. Žrtvu je slobodno htio, radi dobra: i slaba se narav dosta iskalila. Više joj ne hoćaše popuštati. Ustade odlucno i side, misleći o Rimu, o svom dnevniku, o groznicavu radu, od kojega osjećaše potrebu. Silazeći između jela i borova prikaza mu se budućnost. Borbe perom, borbe rijecju, u štampi, u parlamentu, na skupštinama, za svoje ideje o vlađi, protiv javne nehajnosti; prve pobjede, ili ti zapuštane od prijateja, sarkazme nazovi-liberala, pogrde nazovi-katolika; neukrotivu upornost, božju naklonost u svopi duhu, u događajima; strahotne krize, dane tegobe, iznenadne čupe sreće u svojoj šaci, dane moći; prostran put otvoren socijalnom preporođaju u kršćanskom i demokratskom smislu, i na tome putu, ispred svijeh, Italija. Bog ga hoće švega za ovo. Bog mu je digao porodicu, jubav i mladost i zove ga dahom vatrenim k svojim djelima. Prije nego uđe u kuću dade odriješiti Saturna, kojije od mnogo mjeseca stajao o lancu. Golemi pas protrci bijesnogore doje po livadi ispred vile, srte u dvoranu i stade praviti ogromne skokove oko gospodara, koji uhvativši ga za predne