SRĐ, 30. 04. 1904., S. 23

Na devet ura prije podne narod se bijaše okupio pred dvorom, бекајисј trznice. Nakon malo dvanaest, djevojaka, koje su radile na gradskoj peci, dodu pred dvor, gdje bijaše već zasio knez i vijeće, noseći svaka u ruci zastavu, a o noj obješene dvije gostarice u]a i vina, dva kolača kruha, i nekoliko vijenaca sočiva, a na glavi lcošić pun pogače i maslinovih grana — što je sve znamenovalo mir i obilnost. Ivad dodu pred dvor, zametnu narodnu igru uz pratnu svirala i mješnica. Divno je bilo glodati niomke u krasnijem dolamama, a djevojke vite kao jele, gdje im na prsima oskacu đerdani i prelijeva se bijeli biser. Kad dovrši igra, usta lcnez iz stola, a za nime i ostali vijećnici, te će u stonu crkvu da slušaju službu božiju. U crkvi se bilo zgrnulo mnogo naroda, a pod samom kubom vila se zastava Matije Korvina, koju je on republici darovao a Niko Pribisalić u grad donio. Iza službe božije narod se mirno razide svak svojoj kući. Poslije podne bilo je pregledanje vojske sastav]ene od se]aka iz bližnijeh sela Župe, Rijeke, Konavala i s bližnih ostrva, svi u krasnomo odijelu i oružani oštropercima, perjatim sulicama, sjekirama, mačevima, štitovima, strjelama, koplima, lulcovima i drugim bojnim spravama, sve lijopo uvrštcni dva po "dva pod svojim barjakom, svako selo za svojitn vodom; a među nima stajali su poneki prerušeni lndi, pjevajući narodne pjesme, a pred svijem selački svirači. Prije nego će u grad, razdijeliše se u dvije čete, s vodom glavnim na konu, obučenim po starome običaju u gvozdeni oklop. Sve je ovo đavalo svečanosti neko bojno obličje. Tako redom u]egoše u grad, pa tri puta obilazeći svaki put pokloniše se knezu, koji ih je čekao sa vijećnicima ispod dvorskih svodova, a pucahu iz svojili pušaka pred dvorom i okolo svega grada. Glavni voda, koji je bio jedan od dvornika, nosio je u ruci zastavu, kojom je svuda po gradu hitro izvijao i lako je okretao. Nakon malo zvona navijestiše da je doba od večerne, a narod se skupi pred stonu crkvu, ostavivši po srijedi slobodan prolaz, kud su ophodnim redom prošli najprije franjevci i domenikanci, pa napokon i benediktinci, da prisustvuju u stonoj crkvi svečevoj večerni. Prvi se posadiše na desnu od pjevnice, a na lijevu drugi, dočim benediktinci pristaše uz sakristiju. U toliko dođe