SRĐ

— 387 —

ga posmatraše: bijaše se posvema pogospodio, a samo bi se katkađ snuždila, opaziv-ši da je bjeđi u licu no оМбпо: biće od velikili studija — pomislila bi, nastojeći tako da se otrese od svakojakili sumna, koje bi joj se iznebuha nametale. I tada bi ga pitala bojom liranom i nastojala bi da ga i u najsitnijim stvarima zadovoh- A sin kao da se ne brinaše za oskudicu i nevolu; svake godine preko raspusta dolažaše u selo sve to ugiadeniji i gospodskiji, — a dovrši svoje profesorske nauke, tri godine poslije propisanoga roka. Pa tek što je dobio službu, oženi se, izgovarajući se, da to ne bi još bio uradio, kad bi bio mogao u gostionicama dobiti sve one ugodnosti, na koje se bio naučio u velikom gradu, i, okućivši se, zaboravi svoje rodno mjesto. — Stići će nas nevera — javi se stara, samo da zametne razgovor, i pogleđa u oblak, što je gonen vjetrom prama nama dolazio. Za cas i udar vjetra zafijuče preko dimnaka i kroz konope kataraka; pucina se naježila i tamnije pomodrila, parobrod jace škripi, a po moru nagahajuće se sjenke oblaka hitrije jure, ne mogući nikako da se stignu. — Sest je godina što ga nijesam vidjela, a deset je punih što nije u selo dolazio — slušam u oluji meki zvuk starićina glasa. — Pošla bi' ga opet naći, ali ne znam, bi li mu ženi bilo milo viđeti me... Pa opet nema već zarade кб prvo ... A je li te — osmjelmuvši se na me, reče živje bilo bi dobro, da se za n što nađe i iza moje smrti! Ma samo da mi gajeviđeti! — zakjući i, pobojavši se kiše, obaziraše se uokolo da se negdje zakloni. A bilo je i vrijeme, jer nad pučinom i kopnom pade rani jeseni suton, vrhovi posuriše, a u dubravama već je mrak, kuće i drveta uzduž obale, pored koje plovimo, mrkije se ogledaju u nemirnoj vodi. Pogledavši još jednom uokolo, čisto nezadovojan pođoh u drugo mjesto, da se od kiše zaklonim. Unutra nadoh tri poznata mi bogata trgovca, jednoga popa i dva stranca, po izgleđu sigurno trgovačka putnika. Svi ćutimo išćekujući da oluja робпе, pa da brzo oduši. I ne čekasmo dugo. Po palubi zacu se pađane kiše, pa zatim nagao pljusak. U to, ispred jace oluje, niz stube silazi starica; pognula se, a pred sobom nosi punu košaricu sitne robe. Zaustavi se na