SRĐ

— 389 —

SITNICE IZ DUBROVAČKE PROŠLOSTI. (4) Četa noćuraka iza trešnje. — A. Vučetić. Dubrovnik nam je dika i pravom su ga slavili i slave naši pisci i oni sa strane. Ali slavjene ne smije postati laskanem, koje bi zastrašilo čovjeka da ne pogleda i na poroke u ovoj državici. Ako želimo istinu, treba da razgledamo prošlost, kao što se razg'leda kakva slika, t. j. nene tamne kao i svijetle strane. Radeći to sine ira et studio, možemo postignuti svrhu, a da ne okrnemo ništa od negove slave, jer je dubrovačka prošlost puna svijetlijeh strana. Godine 1672., to jest pet godina.iza velike trešne, bilo je u Dubrovniku među vlastelom raskalašene mladeži, koja je svojijem ponašanem sramotila imena najslavnijijeh i najstarijijeh porodica, te se mjeseca avgusta sastade četa noćuraka. U hoj bijahu: Frano Siškov G*, Nikša S% Ivo Đonov G*, Nikša Lukšin S*, Miho B*, Klimo Alenze, Jero Menze i Vlađo Buća (Bucchia). Od ovijeh dvojica imali su jedan nadime Andretić a drugi Musičić. Na nihovu raskalašenost tužilo se više Judi u Dubrovniku. Ova ceta noćuraka izabere za poprište svoga sramotnoga junaštva zabitni kraj grada na jugu, to jest mjesto „Pod Mrtvijem Zvonom" i tu se vrzala svako veče za pet noći oko 10. avgusta one godine. Opisano nam je nihovo ponašane pos].ednijeli dana potanko. Pod Mrtvijem Zvonom u jednoj kućici živio je sa svojom ženom zdur Nikola Košarić (Coscarich), a imao je može bit i druge celadi u kući. Onda su vlastela nosila o boku oštar mač, te i ovi noćurci imali su svak svoj i služili su se mačem pri svojijem noćnijem preduzećima. Ceta 10. avgusta pojavi se u tri sahata noći pred kućom, gdje je stanovao Košarić; počne bručiti, vikati i zahtijevati od Nikole, da im otvori kuću, psujući i besramno govoreći o zdurovoj supruzi. Košarić isprva ih ponizno odvraćaše oda zla