SRĐ

— 440 —

Strah me đojsta. 4-i Građanin. To su izdajice! To čestiti Judi! Svi. Oporuku! Oporuku oncas! 2-i Građanin. To su liuje, Ubojice! Oporuku, čuješ! Oporuku lioćemo da citaš! Antonije. I vi dakle na silu hocete, Đa ja vama oporuku čitam"? E pa onda zametnite kolo Naokolo Cesarova trupla, I dajte mi nek vi kažem onog, Koji ovu oporuku pisa. Hoću 1' siti? Hoćete 1' me pustit 9 Svi. Hodi! 2-i Građanin. Sidi! [Antonije silazi.j 8-i Građanin. I slobodno zbori. 4-i Građanin. Svi u lcolo! Uhvatite kolo! 1-i Građanin. Ca od odra! Daleko od trupla! 2-i Gradanin. Pust' Anton'ja, — dičnog Antonija! Antonije. Ne'te opet na mene se zgurnut! Malo daje! Svi. Na se! Mjesta! Natrag! Antonije. Ako suza oči vi imadu, Spravite se l'jevati ili sada. Svi vi dijem ovaj plašt poznate; Ja se jošte sjećam onog časa, Kad ga prvom stavi na se Cesar: To je bilo jedno ]etno veče, U šatoru svome, istog dana Kada ono nadbi Nervijance. Gle'te! ovdje nož je Kas'jev srijo; Nu koj' jaz je zlobni Kaska razdro! Ovdje krhnu mijeniče Bruto; 1 kad trže van to kleto nado, Gle'te, kako Cesarova krvca Za nim frcnu, кб na vrata jureć,