SRĐ

— 491 -

Ana. Da to mogu smislit, ubojice, Ja ti velim, ovijem noktima 1 ) Izgrebla bi jepost s moga lica. Gloster. Ove oci ne bi mogle podn'jet Da je taka Jepost nakažena A ti ne bi mogla je nagrdit, Dokle god bih ja se našo blizu. Kako sunce! vas sv'jet ogrijava, Tako isto tvoja Jepost mene, Jer je ona moj danak, moj život. Ana. Crna nojca tvoj danak zastrla, A tvoj život smrt! Gloster. O divni stvore, Ne kun' sebe: ti si obodvoje. Ana. Rad bih da sam, da mi ti s' osvetit. Gloster. To je raspra protiva naravi, Ko te Jubi, tome se osvetit. Ana. To je raspra razložna i prava, Ubojici muža se osvetit. Gloster. Ko te liši, gospo, tvoga muža, To uradi, da ti bojeg nađe. Ana. Bo}eg nema, da na zemji diše. Gloster. Ali živi, ko te bo}e Jubi. Ana. Ko je, reci? Gloster. Plenteđenet. Ana. Kako? To je neg'vo ime. Gloster. Isto ime, Ali čoek mnogo bo}e vrsti. Ana. Gdje je? Gloster. Ovdje. [Ona ga zaplune.] Rašta pjuvaš na me? Ana. Kami da je smrtonosan otrov, Tebe radi! Gioster. Nije nigda otrov Iz slađega ispanuo mjesta.

') Nijemac izostavja I tell the (ja govorim tebij.