SRĐ

— 505 —

— Pokli nije veće s6đata, stoj na straži od Tabora, dokle ostali dođu. Malo za tijem dođe odozgor sa strane novijeh Lazareta sodat Muše, noseći praznu gostaru, i гебе kapetanu: — I'oslo ше Maroje Špaletin, da im u gradu kupim vina. — A ostaje li još koliko sodata? — Nije ni jednoga, nego ja i Dole. Tada kapetan Andrijaši primijeti sodatu Muši, pošto nema drugijeh sodata, da on otide na stražu gospode poslanika, a Dole na stražu u Tabor, sve dok dođu drugi vojnici; tako da ee moći poslužiti gospodu poslanike. Muše vrati se u poslanika i po svoj prilici pripovjedi Maroju odgovore kapetanove, kako što bješe možda učinio i sodat Dole prije. Na to plane od jeda Maroje Kaboga i u svojoj srditosti pocini težak prestupak: uzme debeli štap sodatski, istrci iz Lazareta i dođe pred kapetana Andrijašija. Kad ga kapetan vidje, odmah ustade na noge i skide klobuk pred poslanikom. Ali mu Maroje reče: — Zašto ne date soldata? A kapetan nemu: — Perclie non ci sono adesso che due soli; come verranno gli altri, saranno serviti. (Jer sada ih nema nego samo dva; kad dođu drugi, bićete služeni). A Maroje nemu bestidno: — J k sinu, j spurjane (nahode), i, ponav]ajući te riječi neprestano, počne ga štapom udarati po glavi. Kapetan stade bježati, a Maroje za nim, bez papuča, (tako je kazao kapetan), bacajući se kamenem za hirn te jednijem kamenom udari ga u leđa, a drugijem pod laktac desne ruke, tako da se kapetanu napne vrka i ostade ne mala bolest. Onda su brijači često liječili, gotovo kao i liječnici, te Andrijaši iznoseći tužbu na Maroja pred malo vijeće, pozove se za udarac na laktu na svjedočanstvo Petra Ferra, brijača. 0 ovoj tužbi na Kabogu malo je vijeće vodilo pravdu. Još jednom srditost navede Kabogu nekoliko godina kasnije, da se окаја krvju svoga bližnega.