SRĐ

— 540 —

Pojava II. Invenes. [Ulazi ladij Mekbet]. Lacbj Mekbet. Sto јч one pjanim učinilo,') A шспе je ucinilo smjelom; Sto j' u nima svijest udunulo, U meni je usplamtjelo vatru. Slušaj! — Muči! — To jejina bješe, Onaj kobni zvonar, koji huknu, Dozivjuć mi jezivu „dobra noć". — 2 ) On j' u poslu. — Vrata su otprta, A služinčad ovoštena hrče, Rugajuć se službovanu svome: Ja sam nima zabunila pivo, E s' oko nih smrt i narav g'one, Da 1' još žive ili već su mrtvi. Mekbet [pomala gori], Ko je tamo? — Cesa? Hej! [Vraća se gori unutra]. Lady Mekbet. Joj meni! Strah me hvata, da se probudiše I da nije svršeno. — Pokušaj, A ne djelo, nas će prekovratit. 3 ) Cuj! — Ja spravili nihove bodeže: Je 1' moguće da ih nije našo? 4 ) —

') That which made them drunk (ono što je učinilo riih pijane) Nijemac prevodi: was sie voll machte. ') A također i Which gives the stern'st good-night (koji dava naj jeziviju „dobra noć") nije dobro: der ein gar grasslich Ave singt. — Jeđnako i Ruskoni prevodi: che intuono il suo piu tetro addio. 3 ) Ovoga stiha u Talijanca nema. ') Taki slućaj imamo i u Evripidovu „Orestu", kadno Elektra straži pred polačom, u koju je Orest ušao, da ubije Jelenu. Strah, da ne zateku Oresta, i groza od naumlenoga zločina pobuđuju u Elektri misao, da je djelo gotovo već prije no je i isteklo toliko vremeua, koliko uprav treba da se ono izvrši. Ona osluškuje brižjivom napetošću i, ne čujući ništa, očituje velik strah, da nije ponestalo пога. I grcki i ingieski pjesnik na isti način dakle rješavaju stanovito psihično pitane. Zajsto, nije se Sekspir ugledao n Evripida, jer mu primjer ovoga velikoga majstora nije bio poznat niti ga je on, u istinu, trebovao.

A