SRĐ

— 532 —

vijem dramatima. I ti su dramati tragedije, jer tragično svršuju i moraju tragicno svršiti. Ta otkud da se čovjek bori s usudom? Ne, biva, da se ne će boriti, nego otkud da se uspješno bori? Tu leži tragičnost. Amo: napete sile ]udske žeje, Judske snage, ludskog uma; onamo: neumolni kažiprst sudbine. Evo Mekbeta, ove tragedije tragedija: tragedije strave. Zovem je tragedijom strave, jer Mekbet prepada citaoca u dnu duše. Nijesu ni događaji ni harakteri, što nas stravom napunaju, nego konačni zakjučci, do kojijeh dolazimo. Imate poštena čovjeka, |ubežliva muža, hrabra vojnika, vjerna podanika: Mekbeta. Mekbet, na čelu vojske, što mu je povjerio dobri i čestiti starac — kraj Denken — potukao je buntovnoga vasala tena') Kodera. On se veseo, vedra čela i čiste savjesti, vraca svome vladaru, da u negove ruke predade vlast, što je od nega primio i da za tijem krene svojoj kući, u svoj zamak Invenes, k svojoj vjernoj Jubi. Nije li ovo plemenit harakter? Ne rese li ga mnoge vrline daševne i tjelesne? Osim toga nije li ga nebo nadarilo i plemenitijem rodom i uglednijem imenom i slavom i domaćom srećom i bogastvom? Nije li očito, da je usud u svojijem knigama uknižio zemajski tijek Mekbeta ružičastom masti? Ko od nas dakle, u tijcm prilikama, ne bi rada Mekbetom biti? Jer ko bi mogao i pomisliti, da su to bogastvo, ta domaća sreća, ta bojna slava, to plemenito ime sve na golo puste i okrutne varke bešćutnc kobi ? Varke, kojima se usud služi, da ispuni u Mekbetu jur od vijeka napisatu i odlučenu svrhu? I ta svrha počine se ispunati. Kadn? Kad je Mekbet na bilu sreće i lcad Judski um nc može ni slutiti katastrofu, što Mekbeta čeka. Cijem se usud siuži, da to postigne? Pak].enijem silama. Mekbet i Benko nastupaju na vrzino kolo. Vještice poriču: Zdravo Mekbete, tene lcoderski.' 2 ) Zdravo Mek-

J ) ten — barun; škooka riječ. 2 ) Netom je Denken đoznao za Mekbetovu pobjeđu, on mu posla glasnike, da mu jave, e je kral svrgnuo buntovnoga tena i darovao nemu, Mekbetu, zem]e i naslov Kodera. Za tu kralevu blagodarnost nije još Mekbet znao, dok mu je vještice nijesu prorekle; a i t.ada bilo цш je trudno vjerovat, jer je ten koderski bio živ. No tek su vještice išcezle, eto mu kralevijeh glasnika, koji obistinuju prvi dio prorocanstva. Mekbet je sada naj moćniji vasal škocki: po ocu ten od Glemiza, a kralevijem darom ten od Kodera.