SRĐ

— 573 -

srpskim imenom, jer su je počeli krstiti i »hrvatskim«, pa bi je i Bugari, kad je već upotrebjuju, mogli prozvati bugarskom. (Servianus dicitur hic Scaligero Cyrillicus character, quia apud Servise incolas in usu est; sed minus commode hac ratione & prseter necessitatem sit *oXawvj(i.os. Croaticum jarajam alii eum nominant; & quia Bulgari etiam eum receperunt, posset etiam Bulgaricus appellari). Možda bi ovdje išlo i to, što je Gavrilo Groddeck ( g. 1698.) o jednom rukopisu bugarske recensije u Boloni tvrdio, da је to »expositio in psalmos serviana lingua« 1 ), ako to ne vaja odbit na nepoznavane predmeta u zap. Jevropi, gdje su i stari crkv. slavenski jezik zvali srpsJcim imenoui (In ecclesijs rutenorum lingua Seruiorum que est Slauonica diuina celebrant, legunt & cantant) 4 ). Hvaranin o. Vicentije Pribojević 3 ) mnogo je dokazivao »ilirstvo« Aleksanda Velikoga, a Dubrovčani su se ponosili, što im je on, po nihovu mišjenu, udijelio više povlastica. (Tako u jednom natpisu od g. 1681., u dubr. crkvi sv. Vlaha u Đenovi, stoji »Inclyta Raguseorum Gens, quam olim Alexander ille Magnus tot terra, marique privilegiis donavit, titulisque preclarif fl lei et fortitudinis insignivit«) 4 ), a zvali su ga Srbinom toga radi, što je bio iz Maćedonije. Milo nam je, što potvrdu ovome nalazimo u Gundulićevu »Osmanu«, tome »draguju srpske reflek. pjesme« (gioiello massimo della poesia meditata serba), kako ga Medo 5 ) nazivje, jer u nemu ima spomena i „о(1 Lesandra Srblanina vrh svieh cara cara slavna' (III., 67-68.).

') Miklošić. Starine 4 str. 31.

') Mathias de Myechow, Tractatus de duabus Sarmatijs Asiana: & Europiana & de contentis in eis (Cracouiae 1517) kii. II., gl. 1. TJpor. i Dobrovsky, Sla\vin I. (1806) str. 369., pa i našega Milišića u Ргау, Specimen Hierarchise Hvngaricae H. (Posonii & Cassovise 1779) str. 457.

3 ) Oratio fr. Vincentii Priboevii sacr. th. professoris ord. praed. de origine svccessibvsqve Slavorvm (Venetiis 1632), a i u ital. prijevođu Della origine et svccessi de gli Slavi, oratione di M. Vincenzo Pribevo Dalm. da Lesena, gia recitata da lui nella medesima citta. Et hora tradotta dalla lingua latina nell' Italiana da Bellisario Malaspalli da Spalato (In Venetia 1595).

') V. Makušev, Историјски споменици јужнпх Словена и околних народа II. (1882) str. 17-8. — Ovom prilikom ističemo, da su u Italiji češće Dubrovбапе upoređivali s Aleksandrom, n. pr. Iv. Porta [Phytognomonica (Neapoli 1588) str. 4.] Marina Bobajevića.

s ) Orsato Pozza, La Serbia e l'impero d' oriente (1867) str. 11.