SRĐ

— 5В5 —

izvrši? ili: kad stvorim svoju stranku? ili ima još toga dosta. Sedam ingleskijeh komentatura lomili su pera o one tri riječi: Warburton, Jolmson, Steevens, Ritson, Pope, D'Avenant, Malone, a biće ih još, za koje ja ne znam. U istoj pojavi ima još tri takova mjesta, a zajsto je ta pojava vrlo kratka! U tijem slučajevima ja sam se, prevodeći, držao ovoga pravila: gdje je god maglovitost oznaka duševnoga stana Mekbetova, i ja eu je pridržati, pa citalac razumio ili ne razumio rečenicu; no gdje ta maglovitost nije apsolutno takova oznaka, tu ću citaocu pomoći jasnijim prijevodom. Ali ni ta moja jasnoća ne ide ipak toliko daleko, da bi od Mekbeta — čovjeka od malo rijeci — napravila brbjavca, te je citalac prisijen da i ove jasnije passus-e proćita i dva i tri puta, ako će im shvatiti smisao. Svršiću ponavjajući preporuku, što ucinih u prošlom broju, biva: neka se čitalac na bi^eške ne osvrće, jer one za nega nijesu, pa će ga jedino u čitanu omesti i rastresti.

Iz „МЕКВЕТА". Čin II. — Pojava I. Invenes. — Nutrne dvorište u kuli. [Ulaze Benko i Flins. Sluga nosi pred riima zublu.] Benlco. Koje blće doba noći, sinko? Flins. Mjesec zašo; zvona n'jesam čuo. Benko. On zalazi oko dvan'est ura. Flins. Još docnije, mislim, gospodaru. Benko. Podrži-der, prihvati mi mača. Na nebu se dadoše u štednu: Sve su svoje udunuli sv'jeće. Drž' i ovo. — Neki težak nalog, Кб olovo, na mene se slego: