SRĐ

- 602 —

HISTORTČKO OBJAŠN.ENE (Kraj). stihova 140-142 Raja XIX. Božanstvene Komedije Dante-ove. — Vit. Brunelli. Sada nastaje pitane: da li su srpski krajevi mogli kovati novce, imitujući mletaeke? Kako je Republika ustala protivu toga stoprv g. 1282, poslije nego li ih je Uroš I počeo još od 1240 g. kovati? Na ova pitana pokušali su još u prošlome vijeku (1750) odgovoriti Fr. Zanetti i Ber. Nani u svojijem raspravama, koje smo prije spomenuli. Prvi tvrdi (str. 21), da su krajevi raški, kujuci novce sa svojijem imenom, bili vlasni upotrijebiti onu kovinsku smjesu, koja im se je više dopađala, a da ne budu za to optuženi kao falsiflkatori mletačkijeh novaca; a Ber. Nani (str. 24) veli, da je Republika ustala protivu srpskoga novca zato, što su srpski groši sve više gubili u dobroti smjese kovinske; zato su bili na štetu nezine trgovine, te je nastojala, da srpski kraj napusti tip mletački. Nadodaje još, da j'e, analizujući dva groša LJroša 1, našao u jednome^88, a u drugome 148 karata skorije (troske, tare, materije, što ostane, kad se kakva ruda istopi), dok su mletački groši imali samo 44 karata.') A takovi resultati slažu se s analizama učinenijem na zagrebačkoj universitati. U mnogijem Uroševijem grošima dobio se je od prilike ovakav srazmjer: srebra 99827, mjedi (bakra) 0'028, zlata 0145; a u mletačkijem dužda Oontarini-a, savremenika Uroševa: srebra 96 - 638, mjedi 3 - 273, zlata 0 089; u oba dva dakle gotovo ista i jednaka vrijednost. A u nekijem grošima Stefana Srijemskoga nalazimo ova dva ekstrema: srebra 96'022, mjedi 3 557, zlata 0'421 — srebra 92'900, mjedi 4600, zlata 2'500; dok u grošu dužda Petra Ziani-a, koji je vladao malo prije Stefana: srebra 94'878, mjedi 4'546, zlata 0'576. Iz ovijeli podataka izlazi, da su Stefanovi novci bili mnogo boli nego li niletački, savremeni ovome kralu. Ali profesor Zulić, proučavajući dva groša istoga kra]a Stefana

') Otud je u našem narodu ostala do danas predrasuda, pri lijeeeiiu da se traži cekin mletaoki. (Dr. L. Tomanović).