SRĐ

— 607 —

>kurtoazije prema hrvatskom velikašu« 1 ), ili radi Budmanijeva »obzira na Zrinskoga« 4 ); tek — tu stoji hrvatski, a tako je pribiježio i nepoznati pisae u rukopisu Genealogia delli cittadini Ragusei 3 ). Na isti način ne mogu poricati, da Stuliću nije »Illj T rice, in illirico, slovinski, harvatski, lirovatski, horvatski« 4 ), ni »Illirico, add.-slovinski, hrovatski, horvatski, harvatski« 5 ), kako ne mogu govoriti ni o negovu patriotizmu, jer je on »rodom Dubrovcsanin posinovljenjem menni tja dicsniem Magjar« 6 ). Ta, pojam »ilirski« cešće je i drugovdje izjednacen s »hrvatskim«. Tako je još g. 1552 olomučki jepiskop, Johannes Dubravius 7 ), govoreći o domaji Celia i Leha, kazao, da su izašli »ех Illjria, quae modo Croatia cognominatur«, a opet Flavius Blondus srpske i hrvatske zem].e shvata pod »Croatia«, jer kaže »servat tamen aetatis nostrae consuetudo, ut ea omnia Dalmatiae quondam ora in superum mare (i. e. Adriaticum) \ r ergens, Dalmatia, et quicquid ejusdem montes mediterraneaque fuere Croatia nominatur, Rasciaque et Bosna pro Regni Croatiae regionibus habeantur« 8 ). Obojica su, po svoj prilici, to uradili radi nepoznavana krajeva, o kojima govore, pa već g. 1532. Hvaranin Priboevus napada na Blonda, sa šta je Istriju ubrojiu među italijanske pokmjine 9 ), a značajno je, da i Appendini, citujući ga u Stulićevu rjecniku, ispušta rijeci o Bosni i Srbiji. Imamo, najzad, primjera, gdje je »ihrski« isto što i »srpski«. Тако je poznatom tronoškoni Jetopisu, od g. 1791.,

') Rad LXXXIX., 236. '') Stari pisci hrv. XXI., XXX. 3 ) Годишњицп, H. Чупнћа XXII., 175.: Suilkletto) Domonico fu. ppeta insignie in lingua 11lirica, stampo un libro in Venezia clel 15.97 intitolato' Electi'a-, composta in lingua croata. ') J. Stulli, Le.\icon latino-italico-illvricum, Budae 1801., I., 674. 5 ) Vocabolario italiano-Dlirico-ialino deLp. Uio. Stulii, Ragusa 1810., T., 731. e ) Rjecosiosje slovinsku-italiansko-latinsko, J. Stulli, Dubr. U prikazu caru Frariu II. ') Historise regni Boiemie, Prostann;e 1552., Ша. ") Гламгпк земаљ. музеја XI., 240. ") Oratio fr. У. Priboevii, De origine svccessibvsqve Slavorum, Venet. 1532., 13.: Sed ad Histros mea nunc uergente oratione, mirari satis negueo, Blondi foroliensis ac Philippi Bergomatis riecnori & quorumdam aliorum ut peritissimum a nobis auferre, suisquu :connumerare diuum possint Hieronvmum, Histriam Italiae esse prouinciam astruentium, erga nos ajinulationem, cum situ ac moribus, & sermone Histria ab Italis distinguatur.