SRĐ

— 581 —

gusle. Prije nego će zapjevati, hitro premeće prstima po struni, cini ti se same gusle pjevaju. Jedni ga nude vinom, drugi ga sokole. Dok nekako ne oslabi glasom, izvije glavom, protegne gornim životom i ponese tvoj Ilija vileniin glasom: Sve povrzi, za Boga prioni, Pije vino Musa Kesegija U Primorju, u pjanoj mehani.

I pjeva ti naš Ilija vilenim glasom, pa sve izvija pojednako glavom i gornim životom. Oči mu otvorene, ali ne vidi pred sobom ništa do Marka i Muse. A tek oni, te ga slušajul Bože moj kako ti ludi slušaju pjesmu i pjevaea! Niko od nih da se makne ili da progovori. Stoje kao okameneni. Preki'stiii desnu preko lijeve, navalili desni lakat na desno koleno, a lijevu ruku premetli ргб desne noge do samih opanaka, da im se ne omakne sa lijevoga kojena. Junački sokolov pogled prati im svaki pokret pjevača, a uho ne da ni jednoj rije6i utedi. Svaki čas vidiš jednoga da maše glavom, drugoga gdje kupi bore po čelu, ili je natjerao crne obrve na junačko oko, a ono se svijetli, sija. Strah te od nega hvata. — Junak je Musa, al' se ne da Marko, misli jedan i maše glavom. Cisto mu je žao, što je Musa tako zoran. — Pa zašto baš u nedjeju Marko da zamecekavgu? promišja drugi i sve kupi bore po čelu i sagine nekako glavu, kao da čeka dok se Marko kurtališe Muse, da ga tad kao ukori: Nedjeja je da se Bogu moliš, a ne da zamećeš kavgu. Ali tek kad se polome teški buzdohani, ubojita kopja i sabje dimiščije, pa kad oba junaka oskoče kohe i uhvate se |etni dan do podne! Videonitad, kao pred sobom, obajunaka, gdje se gone po poju ravnome. Gledaju ih, kako se ni jedan ne da oboriti, već se svaki dočekuje na junačke noge. Vide bijelu pjenu, što je popala Musu Kesegiju, a žale Marka, što je u nega bijela i krvava. Pa kad se od jednom Marko nađe na ledini pod Musom, svi kao jedan, krenu se iz svoga dosadašnega mirnoga položaja, svaki upre rukama o svoje kojeno, ili ih prekrste preko silaja. Namaknu crne obrve na još crne oči, a iz nih kao da bijes sipje. Svi bi sad htjeli, da pomognu