SRĐ

— 646 -

G-undulić, kaonoti vrijedan điplomat i čovjek koji uživa velik ugled kod rimskoga dvora. Bonin govor ucinio je dobar utisak na cijelo vijeće, tako da su mu i isti protivnici gotovo povlađivali. Jero Kaboga nastojao je opravdati svoje ponašane o dolasku apoštolskoga visitatora tijem, što je ovaj bio tuđin i nije mu bilo milo da se kao takav раба u posle đomaćega klera. Progovorio je i tajnik Ivo Menčetić, pa napokon i sam knez, te i ovi usvojiše stanovište Bonino. I tako senat te većeri riješi, da se otpremi odmah u Napuj Vlaho Držić s naredbom za Frana GunduUća, da odmah iz Napuja, gdje bijaše republiku izvukao iz velikijeh neprilika s tamošnijem potkralem, pođe u Rim, gdje je bio poznat i poštovan već otkad ga g. 1567. bijaše republika poslala važnijem poslom Piju V. Nakon toga vijeće se razide. Frano Ghmdulic pođe odmah u Rim, ali ga tu preteče Matteucci, te došavši u Rim kao izagnanik, iznese pred papu i kardinale optužbu u 57 tačaka proti republici, kojoj išćita stare i nove grijehe proti crkvi. Nadbiskup predoči u konkretnijem djelima sve uzurpacije crkovnijeli prava, koje bijaše počinila republika, i nazva je majkom hereze. Stvar je bila predana Kongregaciji Inkvizicije. Ipak Gunduliću pođe za rukom da opravda potpuno svoju domovinu od heretičkijeh osvada, pozivajući se na starodrevnu postojanost u katoličkoj vjeri, nepokolebivu vjernost papi i zasluge stečene za kršćanstvo na istoku. Ali najviše pokvari posao nadbiskupu pismo na korčulanskoga biskupa, koje sretno pade u ruke dubrovačke vlade, iz koga se vidjelo, da je on šurovao s neprijatehma republike i radio o uspostavlanu sveze stonske s korčuianskom biskupijom, od koje se bila republika oslobodila, da se obrani od mletačkijeh spletaka. Senat odmah ono pismo pošale svome poslaniku Franu Gunduliću, da ga izruči papi i kardinalimaNa 27 septembra 1583. dođe u Dubrovnik vijest, da je poslanik Frano Gundulić izvojštio sjajnu pobjedu kod rimske stolice u ovome pitanu. Ova je vijest svakoga u gradu obeselila; a knez te iste večeri u senatu pročita ovo pismo kardinala Farnese, upravjeno republici: