SRĐ

— 740 —

Ivo. Ako nije ništa drugo, tad vam po stoti put čestitam dug život. Svak, što pati zaduhom, umre u staroj starosti, ma vaja se čuvat, osobito od nalilade. Jele. Hvala ti velika! Cvijeta. Zahvali, jadna, Bogu! Slave. Gosparu Ivo, Jele se uprav i čuva. Nigdje ne izlazi na bio dan. Ivo. Tako pak ne vaja; nego sve u putu i пабиш. Jele. Л propos, dokturo; kako je oni veras') latini") za to što si гекб u putu i načinu? Ivo. Biće in medio tutissimus ibis. Jele. Ne, ne; pocetak je čekaj Čini mi se est modus Ivo. A da: Est modus in rebus, Jele. Jest, jest. Ivo. Sunt certi denique fines. Slave. Cuješ ti naše Zuzerinke 3 )! Cvijeta. Pa, moj dokture, kako ti Jele eisto naški govori! Ivo. I za to, gospo Jele, neka vam je na pameti oni veras latini; jer nije sve cisto što nije i bistro. Slave. Dobra ti je ta, dokture! Ivo. Sad nove neke mudrone lioće gramatikom da sve dovedu u simetriju Jele (ispod glasa Ivu). Polako, molim te, dokture! Onamo je profesur s Katom Malom. Ivo. Pa neka ga. Ja bih mu u oci reko, da se ne može sve u simetriju, jer ne bi tad bilo Jepote u jeziku. Jele. Ma na jedan primjer, kako što? Ivo. Slušajte! Ja znam da gospođa Slave drži u potkupju 4 ) grlica, da joj se legu. Slave. Imam i prepelica, ma se ne legu. Ne znam što je? Ivo. Ja ću vam rijet. Ne će bit s prepelicama prepelićđ, a s grlicama, pokle se legu, ima grlića. Jele. Uh, uh, uh! Ma to je pravo stucane 5 )! I talijanski je tortorella i guaglia za muško i žensko.

') Stih. ') U Dubrovniku je adjektiv latini, a, o mjesto latinsTci, a, o. ') Cvijeta Zuzerinka, davna Dubrovkina, bješe kriiževnica i učena žena. 4 ) Potkrovje. 5 ) Brbjarie.