SRĐ

— 806 —

Otelo. Nigda, Jago.***) Moje krvne misli Ne ce nikad u vihornom kroku Nit' s' osvrnut nit' se natrag vrnut K nežnom čustvu, dok^ih ne proguta Zamašita i puna odmazda. [Klokno] Onoga mi mramornoga neba,') S dužnom poštom pred zakietvom svetom, Sad tu dajem svojn rjec u^zaklad. Jago. Ne'te jošter ustat. [Kleknej Svjedočite Vi na nebu sved goruće sv'jece, Vi počela okolo nas svuda, Svjedočite, kako ovdje Jago Osveštuje djela svoga uma, Svoje ruke i svojega srca Uvr'jedenom Otelu na službi: Sto mi godir zapovidjet bude, Ja ću hega od milošte slušat, Pa ma kakvo da je krvno djelo.

***) Ovaj je mouolog u prvom izdanu Šekspirovijeh djela onakav, kakav sam ga preveo; u poznijem ametnuta je, odma iza prve tačke, jedna komparacija, što bi bol(e bilo da je nema, jer ne stoji ni u jestetičkom ni u dramatskom pogledu. Je li ili nije li to uporođene Šekspirovo, to je drugopitane; a da li bi moglo biti, to je opet treće. Svakako je f'akat, da je Pliilemone Holland, god. 1601, preveo na ingleski Plinijevu Povjest, Prirode, a u poglavju 97-om ove knige nahodi se: „I pontijsko more neprestano teče i srće u Propontiđ, ali se nikad ne vraća natrag u Pontus." Pošto je Otelo napisan god. 1602, mogao je Šekspir iz pomenute kuige crpsti ideju za svojii v komparaciju. I Šlegel i Ruskoni prevode inkriminovani passus; prenijeću ga dakle i ja, dajbudi u bi\ešci, jer u tekstu, zajsto, ne zaslužuje mjesta. Otelo. Nigda, Jago. Кб pontijsko more, Kom oseka nikad ne potisne Silen tijek i bujicu mraznu, Nego struji bespatiha napr'jed U Propontid i u Helesponat, Tako isto moje krvne misli . . . . i t. n. ') Ву ijond' marble heaven (tako mi onog' mramornog neba) prevodi Nijemac: beim krystall'nen Aether, a Talijanae: dinanzi a guel Cielo immutabile.