SRĐ

— 881 —

66

Antun. Od mene vam dakle blagoslov. Niko. I od mene! Jele. Sve vam na cvijeću pjevalo, i da ste srećni i беstiti u svetoj ženidbi! Cvijeta. Sve vam prosto, draga djeeo! Ivo. A praštate li i meni, gospo Cvijeta? (svi u smijeli). Cvijeta. Daću ti ja! Platieeš ti meni! (svi se rahole, smiju, rukuju i čestitaju, a vjerenici pristupaju Ivu). Kate i Pero. Gosparu Ivo! Hvala Vam! (Ivo klima glavom i smije se). Cvijeta. Dokture, ti ćeš znat, zašto se govori „sveta ženidba" ? Niko. Ajme meni, Cvijeta, to pitaš! Nije li ženidba svetotajstvo kako krštene i ostali sakramenti ? Ivo. Nije samo za to, Niko; nego jer ima mnogo mučenika u ženidbi. (svi ^e smiju). Niko. Ma kako drži sve ove špotiee na pameti! Ivo. A držiš li ti, Niko, na pameti ono što sam ti govorio, kad si me onomadne srio ? Niko. Sto? Ne spominem se. Ivo. Ono da sam dužan do grla; i da ćeš mi ti platit dugove, ako ova stvar dobro iziđe ? (svi u smijeli). U ponedjenik je u mene „п carnevalone di Venezia." Dakle ja vas čekam. Svi. Hvala Vam, gosparu Ivo! Svakako ćemo doć. (veselo se z'azilaze) (pada zavjes). Svrha Komedije. L. Z.