SRĐ

— 1022 —

znatno povoćati, legende o tajnama drugoga svijeta ne će biti više dijelovi podređeni povećili spisa, što više, ove će vizije i legende i po svome obliku i po svome sadržaju sačinati znamenita djela. Pri koneu VII. a početkom VIII. vijeka pojavjuje se prva poveća legenda, naime o sv. Teofllu, Sergiju i Higinu. Ova tri kaluđera odlučiše da potraže mjesto, gdje su boravili naši praoci. Pošto uz mnogo neprilika i pustolovina prođoše kroz cijelu Aziju i Afriku, dođoše do najposjednih granica našega svijeta. Ondje nađoše jezero puno gadnih zmija. Iz jezera se čuo plač i jauk: to su bile duše onih, koji se odrekoše Isusa. Malo daje ugledaše čovjeka, koji četverostrukim verigama bješe privezan uz neko brdo, pak nešto podaje grdnu neku ženetinu, koja je bila gola, a ogroman je zmaj grlio. Idući naprijed dođoše do nekih stabala, na kojim je bilo nmoštvo ptica te su Judskim glasom govorile: „Oprosti nam, Gospodine, koji si nas stvorio." Putnici, bježeći ođatle i žureći se neprestano naprijed, nađoše jednu crkvu. Ona je bila od kristala, s jedne je strane blistala kao najjepši draguj, s druge je bila crvena kao krv, a s treće bijela kao snijeg. Veličanstvena povorka staraca pjevaše slavu Bogu. Kada su naši putnici htjeli da krenu daje, približi im se anđeo te im reče, da se povrate kući, jer nikada ne će naći ono, što su tražili tako žejno. Tako se putnici povratiše u samostan. U ovoj legendi ništa nije jasno: ni osobe, ni mjesta, ni kazne. Citalac traži zaludu, da dobije jasnu sliku krajeva, kroz koje ovi kaluđeri putuju; sve je tako nejasno, da se teško iskopati iz toga labirinta. lste poroke nalazimo i u drugoj legendi iz VII. vijeka, u viziji naime sv. Furseja. Odmah poslije smrti uzeše andeli negovu dušu, da je odnesu na nebo. Dok je sa svojim pratiocima u zraku lebdio, opazi četiri ogromne vatre, što su uzrokom svih nevoja na svijetu: vatra laži, lakomosti, nesloge i opačine. Kad je Fursej ovo motrio, dohrli četa vragova, te pokuša da otme anđelima negovu dušu, ali ih anđeli nadvladaše. Tada vragovi pristupiše k prijestolu božjemu, nastojeći da silogizmima i prigovorima postignu ono što nijesu mogli silom. Dva epa se odlikuju osobitom živahnosti i raznovrsnosti u slikanu kao i sadržajem i opsegom, a to su: ~„De Jerusalem