SRĐ

— 1088 —

svjetovni kao i duhovni. Ono neprestano uporno dokazivane stvari što se ue mogu dokazati, ona neiskrenost u vaspitanu koja samo časovito može da prikrije grdno nesuglasje između nauka vjere i naučnijeh istina, mješte da odgodi ili ukloni, skoro uvijek pospiješi ili čak i izazove konllikat izmedu vjere i razuma i napravi za rana od mladića bezvjernika ili licemjerca. Zašto ne priznati odmah u početku, da je vjera stvar srca a ne razuma, stvar osjećana a ne uviđavnosti i tako se ukloniti konfliktima koji mogu da svrše samo uništenem jednoga ili svojevoinom odrekom na drug-oga? Ујега i razum ne mogu se miješati, ne mogu se upoređivati, a još maiie živjeti u uzajamnoj podčinenosti Prva se rađa i živi od straha i jubavi, drugi se podštapa samopouzdanem i iskustvom; riih dvoje treba da živi svaki o sebi, životom odvojenim i nezavisnim jedan od drugoga, ne hoteći znati jedno za drugoga i ne ispitujući jedan drugoga. Nihova carstva treba da su razđijelena; gdje počirie jedno prestaje drugo. Kad se tako vladaju, mogu živjeti jedan pored drugoga i naizmjenično kralevati i u jednoj istoj kući t. j. u istome tijelu, u istoj duši, inače nikako. No tim dvogubim životom ne može da živi svaki čovjek, zato se sasvim pi'avo kaže, da kao što je razum dar božiji, tako je i vjera milost božija. Ne može svak reći: „Credo quia apsurdum", a još marie može svak ne vjerovati. No mi smo se odveć udalili od predmeta i zaplovili pučinom kojoj se krajevi ne mogu dogledati, pa udaramo tačku veleći: Blago onijem te mogu vjerovati! * Autobiografija Maksima Gorkoga. — Nakladnik Maksima Gorkoga zaiskao je od riega, da mu pošle podatke o životu svom. Gorki mu je odgovorio ovako: „1878. čizmarski šegrt, 1879. šegrt kod crtača, 1882. sudoper na parobrodiću, 1883. pećar, 1884. pazikuća, 1885. pećar, 1886. član hora putničke družine, 1887. ulični prodavalac jabuka, 1888. kandidat na samoubijstvo, 1889. odvjetnički pisar, 1891. putnik pješak kroz Rusiju, 1893. nadničar na željeznici, 1894. izašla je moja prva novela — Kriiževnik Maksim Gorki." * * * — Na 10 decembra navršilo se 100 godina da se u Parizu rodio veliki francuski pripovjedač Eugene Sue. Kao ljekar učestvovao je 1823. u vojni na Špariolsku, u više putovaria do Amerike i Zapadne Indije i napokon 1827. u boju kod Navarina, u Grčkoj, nakon čega je istupio iz vojničke službe i dao se na slikarstvo, ali uspjeli koji mu donese riegov'prvi roman „Kernock le pirate" (1830.) privuče ga lijepoj kriizi. Nakon riekoliko romana iz pomorskoga života i nadri-historijskijeh djela, izda on svoj veliki, sensacionalni roman ,,Mysteres de Paris", koji mu odmah raznese ime po svijetu. To ga uputi socijalnom romanu. ,,Le Juif errant", „Martin, 1' enfant trouve", „Les sept peches capitaux", „Les mjsteres du peuple", ,,La famille Joufl'roy", „Les secretes de Г oreiller" (da navedemo samo najglav-