SRĐ

— 1098 —

sunoa kroz prozračne slojeve tanke magle poredane duž zapadnog- horizonta. Uslijed nejednake rofrakcije sunce pri zalasku pretrpi više posteponih deformacija, od kojih najharukterističniju kad primi oblik sjajna žuta gvozderiaka s pokrovcem. U času kad se vrh od pokrovca, rastavlen od ostaioga tamnijem pasom magle, hoćaše sakriti, izbi iza goriiega ruba magle prekrasna zelena zraka, kao posledrii pozdrav sunca na umoru. Malo iza toga sunce sijuštajuči se svc niže iščeze za horizontom, a krasni se pojav više ne ponovi. Kako se objašriava zelena zrakaV Iluzijom optičkom, vele jedni: Sunčana je svjetlost na zalasku žuta narančasta i po tome, radi kontrasta, kad nestane posledriega komadića sunčova, ona svijetla tačka učini nam se zeleno-modra, jer je to rieaa komplementarna šara. — Disprrsijom iliti nejednakom refrakcijom sunčanih zraka — vele drugi. Kad snop sunčanih zraka prolazi kroz staklenu prizmu, rastavi se bijela sunčana svjetiost u 7 prostijeh ili ti homogenijeh šara poredanijeh po riihovoj lomlivosti: crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, modru i Jubičastu, a to s toga, što se pojedine zrake različito lome. I atmosfera može djelovati kao prizma: ijoslediia zraka što izbije iz sunca, kad zade, lomi se, rastavja se i namješta so kao u spektru; crvene, narančaste i žutc zrake loine sc najstabije i pomiješaju se s tačkom sunčanom, od koje su i primile šaru, ali zelene i plave zrake, koje su vrlo svijetle, oko razabire prelijepo, dok modre i jubičaste, te se naj jače raspršavaju, najslabije svijetle i iako sc izgube. Interesno je, da se zelena zraka ne viđa samo o zalasku sunčevu, nego — i ako mnogo rjeđe — i o granuću, a gdjekad traje dule vremena, pa ima slučajeva kad cijelo sunce izgleda zeleno. Tako je bilo 14 septembra o. g. u jednom kraju Bretarie. Toga je dana vrijeme bilo vrlo rđavo, i kiša je pađala kao iz kabla. Sasvim tim na istoku nebo bijaše malo vedrijo i sjajna pruga obiježavaše horizonat. U 5 ura 50 m. pokaza se gorria polovina sunca, ali riezina šara bijašo jasno zelena kao smaragdova. Sunčov sjaj bijaše još slab, te se mogaše gledati golijem okom. Ovu polovinu sunčovu razdvajašc tanak pas oblaka od doriega dijela, koji izgledaše sasvim izobličen kao x>ravokutnik s nazublenim rubovima. I taj doiii dio sunca bijaše isto onako zelen kao i gorrii. Za više od četvrt ure sunce obasjavaše cijelu prirodu naokolo krasnom zelenom svjetlosti. * * * Dubina do koje djeluju morski valovi. — Braća NVeber, koji su dugo ispitivali i proučavali talasarie mora i valovito gibaiie u opće, biii su proračunali, da se gibarie valova prenosi u dubinu do 350 puta riihove visine nad površinom. Najviši dakle л-alovi morski, te se u oceanima dižu do 10m, pokreću more 1750 m u dubinu. Pokraj toga mislilo se, da je za uzrujana mora u dubini od 25-30m, voda prilično mirna, no novija opažaria ne potvrdiše to mišleiie. Na jednom od kongresa u Sen Luju bilo jo priopćeno više slučajeva, gdje je more za oluje prekretalo dnom u dubini od 45-55 m, a na lučkoj brani u Piterliidu (Peterhead), u Skotskoj, valovi su morski digli s