SRĐ

j\yиа пеловит\ Б Е О Г Р А Д Lukđ ćelović Meštar Рего. Ма MvfšSi Si^dlltdiiu rijec, da ee ostat među nama što ti геееш. Bajo. Bvo ti tvrde moje rijeci, pa da' Bog da se doma živ ne vratio, ako ikome kazo što mi prišapneš. Meštar Pero Kad je tako, daj mi ruku (rukuju se); aha, dobro da! A sad hodi amo (vodi ga na vrata od butige). Vidiš li crkvu i manastir fratarski"? Bajo. Kako ne vidim, eto ih tu. Meštar Pero. A vidiš li zvonik i oni mir put Roka')? Bajo. Da Bog da! 2 ) Meštar Pero. A vidiš li vrt fratarski i onoga čovjeka što kopa u docu? Bajo. Eno ga na; sad je zamaho motikom. Meštar Pero. E dobro! Ono ti je gospar Ivo. Bajo. A jadan meštre Pero, ne buđi lud; on da kopa! Meštar Pero. E on baš glavom. Bajo. Pa zašto kopa? Meštar Pero. Tako mu je naređeno, i to za vas dan, od zraka do mraka. Bajo. Pa ko mu je to naredio? Meštai'.Pero. Otac duhovni, kad ga je ispovidio. Bajo. Ma kumim te ledom; i to kopa za pokoru? Meštar Pero. Za pokoru. Bajo. Ala je gospar Ivo nešto debelo skrivio, kad mu je ispovjednik taku pokoru nametnuo! Meštar Pero. Ne može se, kako znaš, obaznat od ispovjednika što je grešnik skrivio; pa to su nihovi posli. Bajo. Eto ih tamo, ali kako ću ja bogati, sad; denu mi kaži, po Bogu brate!? Meštar Pei 'O (vraćajuei se za radnieku klupicu). Eto vidiš da si zaludu doš6 u Cavtat. Bajo. Lako bi to bilo meni banut i drugi put, ali ne može se s poslom otezat; ako danas na sudu nešto ne svršim, uvaliću se u štetu.

') Bok je glavica put sjeverozapada u Cavtatu. gdje je groble i crkvica sv. Roka. J ) Kako ne?