SRĐ

— 107

đogađaje, lcojo Bog izvede pomoc'u svetoga orla, znalca carske vlasti, te završuje prijoteei onima, koji lioce cla na svaki način unište carski uglccl. (III. 6. 28-111). U Ocistilištu doznaje Danto od Marka Lombarda, da jo prvi i glavni uzrok svim nevojama na ovome svijetu, što zakoni nomaju nikakvo snago, jor pastir — rimski papa—prednači stadu zlim primjorom, želeć da združi i svjetovnu i duhovnu vlast u svoje ruke. (II. 1(>. 85-114). Da potvrdi ove svoje nazoro, pomine Marko moralne odnošaje društva n Lombardiji, uporcđujuci sadašnu pokvarenost s krepošću prijašnih vremcna, kada su se carevino borile protiv cckve. (II. l(i. 115-129); Folko iz Marsilije, glasoviti Tološki biskup, krvni neprijatej Albigeza i nihov progonitel, predbacuje svećenstvu da so brino jedino za vremenita dobra; da ih je novac odvratio sa staze kreposti, tc promotnuo pastire u vukovo; da jo pohlepa za novcem tolika, te se zanemarilo svako plomenito zanimane, a samo se traži clobit; da su papa i kardinali smetli s uma oslobodone svete zemje, mislec'i so jedino za svoju vlastitu korist. Ali će Bog prije ili poslije kazniti one, koji su uzrok tako nosretnom društvouom stanu, a tada će započeti za Italiju novo, boje doba. (III. 9. 127-142). Pred eijclim nebeskim dvorom u osmom nebu ispita Pctar, prvak Apostola, Danta u vjeri, to ga ovjonča i blagoslovi, jer bijaše zadovojan negovim odgovorima. Zatim ispitaše Apostoli Jakov i Ivan pjcsnika o nadi i Jubavi, to kad oni dovršiše, stado Potar govoriti, da je nogova stolica u Kimuprazna; da je onaj, koji zauzimje najodličnije mjesto u crkvenoj hijerarhiji, učinio od Rima stjecište svakoga zla, tako da Lucifer uživa; da crkva, vjerenica Isusova, ne bijaše ohranena i odgojena krvju mučenika da sakupja zemajslco blago, jer da apostoli i mučenici proliše svoju krv jedino da dobiju rajsko blažcnstvo ; da ne bijaše nihova namjera, da jedan dio vjernika sjcdi papi, zakonitom nasjedniku Petra, uz desnu, te cla uživa negovu naklonost i Jubav, a drugi dio s lijeve strane progonen kao najjući protivnik crkve; da nikada ni ne pomisliše, da će kjuči carstva nebeskoga postati bojnim znakom na papinskoj zastavi u borbi protiv istine vjernika; da on, Petar, nije ni iz daleka slutio, da će negova slika služiti kao pečat na bulama,