SRĐ

— 140 —

3, 23 ja-obasja, 35 prosja-ja, 95 (6, 115) ja-sja; 10, 3 boljeznisni, 209 zeleni-sve dni; 11, 107 ja-potaja; 12, 65 vajmeh jasunce sja; 13, 3 Jjuveni- sve clni, 143 sve dni-blazeni, pa to u suštini potvrđuje gorrie pravilo. 3. Vetranić, kao i gotovo svi riegovi suvremeniei, često slaže u rimu s-z i š-z, te je obična stvar citati uriega: porazvas, gusa-suza, nasuzil-islcusil, ruže-cluše, vaše-spraže, još-mož, umnoži-pustoši itd. Držić ga u tome rijetko slijedi i slaže samo s-z i to prilično rijetko. Sto u „Tireni" nalazimo rim: 607 dušu-dužu (jedini primjer u 1690 st.!) i u „pjesnima razlikijem": 26, 29 znaš-skaž (u preko 700 st.!) imamo smatrati griješkama. U „Hekubi", na primjer, sricarie š-ž ne dolazi ni jedared (2568 st.!). Mogao bih još iznijeti čitav niz paralelnijeh mjesta u „Hekubi" i „Tireni", istaći tako značajno ponavjarie riječi istoga obličja u rimu i još koješta, ali, svakako, dosta su ove tri osnovne metričke tačke, da nakon gotovo četiri vijeka možemo mirne duše reći: Marin Držić je napisao i „Hekubu", koja se je dojako smatrala Vetranićevijem djelom. O izđariu samijeh pjesama imao bih napomenuli, da sam nastojao dati što je moguće tačniju lekciju; gdjegođ sam mislio, da štogođ treba istaći, spomenuo sam u kritičkijem napomenama. Kad je u tekstu koje slovo kursivom pečatano, znači da je u rkp. udvojeno. Na pošletku mi je prijatna dužnost naj srdačnijo blagodariti g. Antunu Vekariću, koji mi je jedinstvenom prepravnošću dao rukopis na upotrebu, a tako i M.P.D. Niku Đivanoviću, gradskom kapelanu u Dubrovniku, koji mi je često iskušanom dobrotom ispisao rieke biografijske podatko o dramatiku M. Držiću. Obojici još jedared od srca hvala.

(Nastaviće se).