SRĐ

— 416 —

ali videći da može đovesti sebe u nepriliku, ako bude daje ćutao, ispriča jednoga jutra svome gospodaru cijelu stvar. Knez se najprije najuti i pocne vikati na svoga sekretara i nazivati ga klevetnikom; ali gledajući ga mirna i gotova da spokojno uzme kapu u ruke i otide kući, govoreći da je smatrao samo za svoju dužnost izvjestiti svoga gospodara o svemu tome i skinuti time sa sebe svaku odgovornost, umiri se i sasluša Iva do kraja. Pomišlao je da će na taj nacin otkloniti bruku, koja bi na svaki nacin nastala, kad bi Ivo u gradu pričao, zašto se posvadio s gosparom Lukšom. Inače gospar Lukša bio je dobar čovjek, samo slab da uprav^a temperamentom, kakav je bio u Marice, a gospođa Deša, nena majka, bila je pomjerila panioću odmah poslijo porođaja. Sudbina je hotjela da. ova djevojka još od rođena donese nesreću u kuću. Od to doba Maricu su držali strogo i nije više uživala onu slobodu, koju je toliko vojela. Ona se u svemu izmijeni. Izgledaše kao da taj povučen i skoro usamjen život priliči više nenoj prirodi, i da su sve nene krivice baš od tuge dolazile, što se nalazila u krugu, koji nije bio lien niti je odgovarao nenome harakteru. Nije više tražila ni da se šeta ni da se provodi; nije išla više u baštu da trči i da se nadiše čista i svježa vazduha, koji je opijaše i dražaše nene bujne osjećaje, kao što je to radila u četrnaestoj godini, a hen otac radovao so toj promjeni. Ali, da je neko malo bole posmatrao tu djevojku, bio bi našao, da otac nema mnogo uzroka da sc raduje i da mu je kći ostala u duši onako pokvarena kao prije. 1 zbija neki skeptizizam bješe ovladao ovom djevojkom. Mrzila je sve. Ona nije više niariia, što će joj cvijeće usahnuti, jer nema ko dagapolijeva; nije joj stalo bilo, što će joj kanarinka u kavezu crći oi gladi, jer joj niko ne daje prosa; nijesu je dirali ni pojupci bjesaste majke, te bijedne žene, koja je samo s toga bila tako nesretna, što je nu dala na svijet. A nije provodiia dane ni u nauci ni u radu. Sjedeći na solaru (balkonu) svoje bogate i veličanstvene vile na Gornem Konaiu uprla bi pogled na široki horizonat, koji se pružaše ispod nenih ociju, i praćaše kretane talasa sinega mora, lelujane visokih i tamnih čempresa