SRĐ

6

СРЂ. — SRĐ.

pustošili, — ni da 'e sudni danak došo! a sad evo trudno klasje podiglo se, odskočilo, pak se |u|a, klana, bani i dozivje kao lani: — Gdje su kdse da me režu ? — Gdje su ruke da me vežu? (uputila se na lijevo). Evo tebi stare bake ! Ne straši se 1 — tu sam!. . . tu sam ! . . . . (razgleda se sue naokolo). Otkada tu nijesam žela ! . . . Bože prosti! zaboravih što je naše ! . . . . (bliže klasju). — To je Marka susjeda nam na istoku ! — A to Jova što pobježe ! — A to Pavla što podleže ! — A to pak je.... naše ! . . . . Naše ? (zaklimala s glacom pa se naslonila o kusu i zamislila:) Muž mi Uroš ehl odavna na Marici poginuo. Sva me djeca ostavila i pomrla, boreći se amo tamo za sto gospodara! .. . . Ostala sam do napokon s punom kućom unucadi.