SRĐ

ERUPCIJA VEZUVA.

243

nošću i tako može stignuti do vulkanskijeh ognjišta. Nazočnost azota u plinskijem isparivanjima vulkana može naznaeivati dekompozieiju vode sadržavajuće atmosveričnih plinova, a obilate sublimacije klorura, veoma znatne i u ovoj erupciji, mogu potjecati od morske vode. Po tom se čini vjerojatno, da pođzemna magma prima s površine konstantan pritijek vode, koju prva apsorbuje pri izvanredno visokoj temperaturi, uz grdan pritisak. Tijekom vremena materijali vullcanskog dimnjaka počinju nemati više snage đovoljne da sprijeci ekspansiju u vis upijene vode, cija napetost sve više raste, dokle se nakon nekoliko premonitornih trzaja, sva protivna masa raskine i para izdušuje u velikijem stupovima, vitlajući također u uzduh, s jakom tutnjavom, dio magme, razdrobljen u drozge i lapile. U toliko tijem odalečenjem zapreke nestane pritiska ispod nje nalazeće se lave, napojene parom ili preugrijanom vodom, i ona se penje vulkanskijem dimnjakom i izjuri kroz rubove kratera ili, češće, raskine svojom težinom i svojom napeiošću bok биnja i obilato se izlijeva iz osnovice raspukline. Nenadanim i moćnim izlijevom lave na neki način ponestane unutrašnjega uporišta kraterskog cunja, tako da se gornji dio ovoga, sastavljen od krhkijeh inkoherentnijeh drozaga, rasprsne i sori, opstruišući svojim materijalima eruptivni dimnjak. Napetost još aktivna preostale pare traži da se oslobodi kroz ovaj ocijepljeni materijal, pomiče ga, kida ga, melje ga u prah, i siplje ga u vis i daleko pod oblikom vrlo fina crvenkasta pepela, različitog od tamnijeh lapila prvog eruptivnog trenutka. Para izdahnuta iz vulkana i ona atmosvere, zgušnjavajući se oko zrnja svega ovoga pepela, uzrok su poznatijem blatnijem kišama. Poslije nekog vremena para se iscrpe, energija vulkana prestaje i po tom dođe promjenjiv period počinka, dok ponovljenje istoga fenomena ne proizvede drugu erupciju. Takovijem se susljednijem paroksizmima promjenjuju oblici unutrašnjijeh shrana i kanala; otvaraju se novi prostori uslijed nagomilanja preugrijane vode, iz kojijeh se vremenom stvaraju nova vulkanska ždrijela, dok se stara postepeno gase. Takova je povjest svakoga vulkana: takova je potom i povjest napuljskijeh vulkana, osobito Vezuva, bilo u njihovijem prehistorijskijem zgodama, otkritijem nam geološkim svjedo-