SRĐ

242

СРЂ. — SRĐ.

i jad? U članku o Vulkanima i potresima, publikovanom u broju 1. oktobra 1905 ove Revije, gledao sam da u kratko ocrtam ove tamne sile i podzemne materije, što nije zgodno da sad ponavljam. Ovdje je dosta da spomenem, da materijal eruptovan od vulkana, bio u obliku lave ili fragmentaran, kad je hladan i ukrućen dava silikatne kristalne stijene, u kojijem se silicij i oksigen, u kombinaciji s aluminijem, kalijem, natrijem, kaleijem, magnezijem, željezom, titanijem, manganom i ost., prikazuju sad pod jednijem sad pod drugijem mineralnijem oblicima. U specijalnom slučaju ove, kao i prehodnijeh erupcija Vezuva, ove se kombinacije prikazuju pod oblikom kristala leukita, augita, plagioklaze klaka i sode, olivine, magnetita i ost., združenili da načine stijenu, koja se zove leukotefrit ili leukobazanit. Ali ovi spojevi, prije nego će biti eruptovani i stvrditi se, pod zemljom bijahu rastavljeni i rastopljeni, pri temperaturi koja nije imala biti manja od 1500 do 2000 grada. Odakle ova toplina i odakle ova eruptivna energija? O ovom pitanju kojamudrago knjiga o geologiji, na primjer, ona izvrsna Sir Archibald-a Geikie, može nam dati hipotetska objašnjenja. Geolozi se svi slažu u tome što priznaju, da uzrok vulkanske energije treba tražiti u visokoj temperaturi unutrašnjosti zemaljske kruglje. Oni složno drže, da je najbliži uzrok eruptivne aktivnosti, koju bilježi veliki razvoj para i produkcija pomicnog materijala, u obliku lave ili fragmentarnog, dan od ekspansivne sile para nastalijeh u rastopljenoj magmi, iz koje potječu lave. Da li i dokle te pare čine dio originarnog sustava unutrašnjosti zemlje, ili su došle sa površine, to je pitanje u kojem se mnijenja razilaze. Pošto pak veći dio para i plinova isparenijeh iz aktivna vulkana dava vodena para, mnogi misle da ova potječe od vode te se nalazi na površini zemlje. Ne ćemo se sad upuštati u ispitivanja Arrhenius-a, da dokažemo kako je ova voda s površine apsorbovana od podzemne magme, usijane i lijene, i kako potstiče njezinu kinetsku aktivnost; ovdje nek je dosta da istaknemo kako su dno mora i korita rijeka i jezera svi probojni, da se osim toga za potresa i erupcija otvaraju raspukline na dnu mora kao na zemlji i po tom dopuštaju pristup vode u unutrašniost, i napokon da kiša prodire u podzemlje kroz pukotine hridina, ulazi u njih upijanjem i kapilar-