SRĐ
БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.
KNJIŽEVNOST I UMJETNOST. U pomen Janka Veselinovića. O prvoj obljetnici smrti znaraenitog' srpskog pripovjedača Veselinovića, „Воsanska Vila" posvetila je broj 11 i 12 velikom pokojniku. To je 1 ijop niz priloga o životu i radu Veselinovića, od D.ra Jovana Skerlića, Stevana Sremca i dr. Prve pripovijetke Veselinovića ugledale su svijet 1888; to je bila prva sveska „Slika iz seoskoga života". Od tada je Veselinović pustio u svijet znatan broj pripovijedaka, kojijem se pokazao majstorom poetskog opisivanja srpskoga sela. „Sto je poetično u našera plemenu, — piše Dr. Jovan Skerlić — što čini bitnost srpske narodne poezije, to nahodimo vrlo često u pripovijetkama Janka Veselinovića". Veselinović se rodio 1862., preminuo 14 juna 1905. O jednoj ilirskoj spisateljiđ. Među ženama, koje su se bilo živom riječi bilo pisanjem istakle u periodu ilirskog pokreta, na prvom mjestu stoji Dragojla Jarnevićeva. O ovoj znamenitoj hrvatskoj spisateljici izašla je u „Savremeniku" (srpanj-kolovoz) opširna „životopisna stuđija" od Ađele Milčinović. Iz ove se studije razabire, da je književni rad Jarnevićeve bio ne sarno opsežan već i raznolik, Pisala
je pjesme (prva njezina pjesma „Želja z:i domovinom" izašla je u Gajevoj „Danici iiirskoj" 1839), novele i pr-ipovijesti, a pri kraju života i nekoliko pedagoško-didaktičkih članaka. Ali je daleko znamenitiji od svoga literarnog rada Jarnevićeve njezin dnevnik, koji je vodila kroz 42 godine života, bilježeči u njem dan po dan svoje misli, čuvstva i doživljaje. Taj neštampani dnevnik iznosi 1194 stranice л-elikog kancelarijskog formata, i po njem je Adela Milčinović s ranogo ljubavi i razumijevanja prikazala dobar dio života ove neobične žene. Prodaja knjiga u preporodu. U članku „Hrvatska preporodna knjiga u trgovini" („Savremenik ■ srpanj-kolovoz) Dr. Branko Vodnik iznosi istoriju trgovačke strane književnosti u doba ilirizma. Uza sav razbuđeni patriotizam knjige su u prodaji slabo prolazile. „Najljepše pjesničko djelo iz ove epoke, Mažuranićeva ,Smrt Smaiiage Cengijića' (Iskra, 1840.) čitalo se s razumijevanjem i pročulo se istom onda, kad je pjesnik postao hrvatskim banora". Onaj, koji je unio svjetlost u ovu stranu literarne produkcije i neumorno radio da se nepovoljne prilike promijene, bio je Stanko Vraz. U ono doba pada i osnutak „Matice Ilirske", ali ni ona u doba preporoda u ovom pogledu nije ranogo koristila. Naj obi-