SRĐ

MURTALOV SLUCAJ.

423

kav događaj kao što je „nestanak jedne neznatne i nepoznate mu ekonomske jedinke" može toliko poremetiti mir i predviden matematieki tok pozitivna života Murtalova! Pošto javi kapetanu, otide u gostionicu, gdje zateče svoje obicno društvo, kome isprica događaj! U daljem razgovoru o tome, Murtalu dođe namjera da prenoći u gostionici, ali mu svi zamjeriše, rekoše, kako ne bi lijepo bilo, da on, kao prvi susjed i ukućanin nesretne porodice, ne svrati na posjedak! Jer je običaj biogradski, da rodbina, prijatelji i poznanici sjede kod mrtvaca: Ko duže sjedi, više počasti ukazuje. I tako, eto, ponovo Murtal će ciniti ono što mu ni na kraj pameti nije bilo, a kamo li po njegovoj volji i po rasporedu! — „Ра dokle ću ja tijem putem, koji je za mene strainputica", uzviknu ljutito mladi čovjek. A! Ja ne zavisim od sireja! To treba energićno presjeći, pa ići za svojom voljom! Hajde još ovu žrtvu obzirima, običajima i koje čemu!Pa finis! Bješe duboko u noć, kad stiže pred svoj novi stan. Zastade pred osvijetljenim prozorima i pomisli: „Kakva razlika za njekoliko casova!" U trijem zacu silan žagor. Gazdaričina vrata bjehu otvorena, i kroza njih kuljaše duvanski dim, vinski miris i vonj ljudske gomile. Ude u prednju sobu i zateće je punu puncatu svakojakih „ekonomskih jedinaka! sa sabljama, u mantijam, u suknjama, zabrađenih, rašćešljanih!" Kroz vrata druge sobe ugleda pod pokrovom noge pokojnice. Stade se prikazivati, stadoše mu se prikazivati, pa mu ćudom nekim naćiniše mjesta! Cim sjede, dode preda nj čaša vina Dvije bijele ruke držaliu poslužavnik. On zahvali, pogleda i jedva poznade gospodicu Anđu, stariju Rosićkinju. Onako ubrađena crnom maramom, u crnoj bluzi, isplakala i blijeda, učini mu se skroz preobražena ; mnogo ijepša. Bješe stasita i jedra „ekonomska jedinka". Kad Anda donese drugo posluženje, kafu, njeki ženski glas do njega zaunjka: — Molim vas, gospodice, sjedite vi ovdje, do moje nove mušterije, a ja ću malo kod pokojnice! Murtal pogleda tu, koja ga tako nazva i poznade staru bakasku, koja mu otkri tajnu Rosićkine kuće, u očevidnoj namjeri da ga navede, da ne uzme stan! stara se osmjehnu i nastavi: