SRĐ

480

СРЂ. — SRĐ.

nepoznanicu, koja uljezavši nazva »Hvaljen Jezus« i »Dobro jutro«. Sve dumne nosom put vrata a rukama u navćima gledahu ko bi bio, a kad vidješe onu te je ulazila, odjaviše pozdravu, a za svijeh nastavi Klara: — Tako mi srece. Marijana ! Sto si nam tako podranila, Marijano'? Ne bojiš se ni zime, oli te je štogod dotjeralo u Gospe? Za vas odgovor Marijana zaklima glavom da je tako, i sjede na nešto klupe, rekao bi veće da utiša ustrgano srce, nego da se odmori od puta. Dok malahno odahne, razgledajmo gdje je uljegla. To bijaše podrum na svod pokriven između crkve i kuće dumanjske, koji je sadruživao jednu s drugom i služio za ulazište i predstan kući. Bijaše uzak ali pružen uz svu duljinu crkve i kuće, i u njemu dumne hranjahu svu uštrbu svoje rabote, to jest pranja i bijeiila: klupe, navći, koše, kotle, romijenče, konope i potporače za sušila, trsti na koje bi se natezala pasma lanenog prediva na bijelilu da se ne zapute, sanse za polijevanje piatna i konca na istom bijelilu; pak uz to motovila kojim se suču u pasma klupka raznoga prediva, i vratila na koja bi se navijala osnova za tkiva. Sve ove uštrbe nešto je visjelo na zidu, nešto bijaše smetnuto u nuglima, nešto uzduž zida, tako da kroz podrum jedva se je prolazilo. Uz troje naćava, svaka na svojoj klupi namještenijeh i sa svijećom o zidu iznad njih, stajaliu četiri dumne: Marija Mala i Kata za prvijem, one su prale gnusno platno iz kala; Klara u drugijem naćvima; a Anica u trećijem sakovala što bi joj Klara dodavala, da opeta metne, kad sve ovako prvu ruku prođe, Mariji maloj i Kati, i nastavi pravo svršeno pranje u drugomu saplunu i u do tri vode sakovanju. Trud debeli ovo bijaše a navlastito zimi; ali naše dumnice ne življahu inačije nego o golemom svom trudu. Mnoge i mnoge dubrovačke obiteiji slale su prati platno i bijeliti konac i postav na Danče. Tim miađe dumne zimi i ljeti nešto za navćima nešto po morskijem mrkjentam razastirat pasme konca, novotkani postav, kutnje platno postelja, trpeze, kuhinje da se bijele na ljetnomu suncu; pa tada od jutra do mraka bosonoge gazit kraj mora, polijevat, prevraćat, otezat, a na večer kupit