SRĐ

RAZVITAK DALMATINSKSH OBALA * (geomorfološka rasprava) napisao prof. F. Lukas. Površina zemaljska ne stoji niti jedan hip u miru. Bez odmora trepti ona sad slabije sad jaee kao na živu ognju. Treptanje ovo ne dade se na prosto niti zapaziti, već se hoće za to finih seismotičkih sprava, ali je katkada tako jako, da prelama površinu kao vjetar trstiku. Izvor ovoga na oko dvostrukog gibanja jedan je te isti, samo što su im amplitude 1 razlicite, a to bi bio gubitak topline zemaljske. Zemlja neprestano gubi neku količinu topline, pri čemu se njezin objam umanjuje a čestiee su prisiljene da mijenjaju prvobitno stanje. Ova pojava kontrakcije zemaljske, na kojoj se gradi jedan dio Kant-Laplaceove teorije, jasna je i ljudima manje proniknutim u geotermične pojave naše zemlje, ali nije tako jasna obratna pojava, biva djelomično dizanje površine zemaljske. Ima i velikih geologa, a dosta je spomenuti E. Suessa, koji hoće da obale ovu tvrdnju, i da svedu pogdjekoje pojave ovake vrste na promjenu morske površine. I ako je morski niveau nestalan i ponešto se nadimlje, ipak se on tako minimalno mijenja, da ga se može uzeti za stalna. Dokaže li se, da se jedan dio zemaljske kore izdigao, tim postaje jasno da se zemlja digla, a ne da se morski niveau spustio. Kada bi ovo drugo biio istinito, to bi se spuštanje moralo zapaziti ne na jednoj obali već na svim obalama svijeta. Na kopnu se ne mogu naći nepobitni biljezi, prama kojima bi se dizanje dokazalo; nasuprot na obalama usiječe more tragova nepobitnih, po kojima se može dokazati dizanje kopnene kore. Očiti primjer dizanja zemaljskoga imademo na skandinavskom poluostrvu gdje imade krajeva te su se do 200 metara izdigli

* Свраћамо особиту позорност нашијех читалаца на овај чланак.

1 Мјега između gornjeg i đonjeej kraja titranja.