SRĐ

ĐENEVRIJA.

615

zadijevalo i prvi u kavgu. Barjaktar, s čolastim prstima na lijevoj ruci, ali sa svijem tijem majstor u rvanju na pesti, drži se кб stariji da je i mudriji, te s velika mudrovanja zavadi često šupljoglavu družinu. Siprin, lisica kome nikad u trag niko ne uljeze. Jozo Kopica, danom pljuća, a noćno vrag na štulam, * svud je dopirao, sve je znao do gnijezda gdje kokoš jaje nosi, bič neke vrsti žena ispod „Svete Marije". Ovo bijaliu poglaviti u onome skupu, a ini ne grđahu poglavite: svaki u svojoj struci znao je za pet. Svi paka prilično orepani, kosmuravi i neoprani, osvem Siprina koji bijaše među njima kao gospodičić. Bijahu malo manje neg doručali, pak za to u življe razgovore udarali: Prdonja o ribanju; Barjaktar o krpinam i kosturinama; Herak inadio se sa Siprinom o junaštvu i pestima; Kopica kako je izmako ** onoj Zupei na Poljani ruku kruha *** i zavadio kundurice na Pelinam . . . . i što ti ja znam! a to sve začinjeno skladnijem psovkam i zakletvam da od miloga Boga nijesi mogo slušati. Pero naš iščekivao je da li mu voda na mlin sađe, pa ponialo griskao i prisrknivao; kad na jedan put zaskoči ga Herak: — He ti tamo, što si se zbio na osami? što te imamo ovdi V Đe smo mi, Pilari posla nemaju! Pero, кб da nije pitan, muči i zv'atukće svoj komadić. — Sto? nemaš jezika je li? vjeru ti.... Pero, jednako žvatukajući, pogleda ga i nasmije se. — Smiješ se k . . . .! a čemu ne odgovaraš čovjeku, kada te štogod pripituje? Pero proždre zalogaj, pa tiho objavi mu: — Kada čovjek bude me pitati, odgovorit ću mu. — O gr. ... sto Đoka zajedno! A nijesam ja čovjek?! — viknu Herak, skočivši na noge. Pero opet tiho : * Štule == mrtvački gnjati i noge. „Кгеое se kao vrag na štulam", govori se, kad se hoće da označi čija vragometnost. — „Danom pljuća" ; ovdje riječ „pljuća" vrijedi od prilike isto što „bestužan". ** Izmaknut, to jest lukavo ukrasti. *** Ruka kruha, tako se zove dugi komad kruha, kako se obifino ребе.