SRĐ

ZGODE I NEZGODE. (nastavak)

Piše | prof. Luka Zore. uredio A. Vučetić.

ш. Cavtat je mala varošica na moru, dapače na morima, j.er je uprav poluotok, i more ga odasvud р1абе osim što se s južne strane drži kopna uzanijem jezickom zemlje. Kažu da je prije bio pravi otok, i da taj jezičak zemlje nije drugo nego kasniji nasip da se otok spoji s kopnom, a da ne treba mostova ili lađa za općenje s otokom. To spojenje zbilo se za cijelo negdje srednjega vijeka, kad je prestala već opasnost navale s kopna; a da je Cavtat bio otok, јатбе nam i ostanci zidina s kopnene strane i njekadašnja vrata od Cavtata, koja su otok branila od kopna. To je bio udes sviju gradova i varoša na našem moru, te su se čuvali i branili od nasrtaja divljih ceta te su prodirale na Balkan i jedna drugu sustizale. U varošima i gradovima ostao je latinski i grčki elemenat, kojim je u prastaro vrijeme bila posijana obala duž sinjeg mora. To nam potvrđuju i imena raznijeh mjesta grčka i latinska, a Cavtat na osob, koji potjece od lat. civitate, jer kad se novi grad Dubrovnik podigao, stanovnici novog grada nazvali su staru postojbinu, odakle su došli in civitate vetera, i odatle je Cavtatu ime. Slovenska рибка etimologija izvodi mu ime iz glagola cavtjeti, što nije nego pusta želja ili zanos za ugodnijem i slovenskijem izvorom onoga mjesta. Po latinskom imenu mjesta lako je prosuditi i njegove stanovnike. Oni su davno bili gr6ko-rimske krvi, a to su bili svi stanovnici Epidaura, uništene grcke a kasnije rimske naseobine, koja je negdje bila između Konavala i Cavtata. Cavtat je odista bio luka Epidaurova i postaja brodova, a Epidavar grad ležao negdje u Konavlima, po svoj prilici na polju konavoskom, gdje se sad ore i sije. To nije nikakvo čudo; i na foru u Rimu prije iskopina oralo se i sijalo.