SRĐ

236

Dr. F. D. Marušić: „Liječnikovi zapisci". Kod nas su abnorraalne prilike glede socijalne drame, kod koje još vlada historizam i romanticizam, a utješljivije možemo pogledati na naš roman i pripovjetku. Duli vremena i kruta zbilja našeg života odnjihali su nam malu ali dienu kitu pisaea, reaiista, u kojima se blista socijalni, moralni i kulturni položaj našeg čovjeka, naše žene. Narodna nevolja, glađ, bijeda, zapuštenost, sve ono što naš narod raoralno i ekonomski slabi, u jednu riječ, cio narodni život, odjeknuo je u književnom radu osobito mlađe literarne generacije. Bertić i Kozarac slikaju nam Slavonski život, Oipico golo i ;se]jeno dalmantinsko primorje i otocje, 1 Kosor više gorkijanskim nacinoin iznaša nam socijalne nevolje, tuži društvo i pojedince, s inih poroka i sujevjerja, podiže svoj glas za čovjeka, njegovu slobodu i dostojanstvo, a Dr. Marušić originalnim nacinom, velikim čuvstvom, crta nam u svojim „Liečnikovim zapiscima" kukavno stanje naše Zagore, gladnog, oguljenog, zapuštenog i bolesnog „zagorskog junaka". Oitajuć ih na prvi mah, гекб bi da je sve to produkat bujne i ugrijane raašte, pjesničkog zanosa, afektovanog temperamenta, ali ko pozna Zagoru, sinove njene, ko je zavirio u one nečiste i na pola srušene seljacke kolibice, ko pozna živinsko srce kamatnika, njemu je to shvatljivo. „Tamo je sve ubogo, jadno i tužno. Tužna je zemlja što je bez Ijudskih ruku i rada obudovjela. Vajne su kuće i stanovi, u kojima odjekuju glasovi uboštva, glada i bolesti. Otvrdla je zemlja, jer za'rdjaše plugovi i motike . . . . A ljudi, naša rodjena krv, ginu u neimaštini u podrtim dronjoima, u duševnom robstvu, presudama, gladu, bolestima i u strahu što će sutra biti". „Zapisci" nikoše iz „gorke životne zbilje i oštre istine". Oni su izliev srca i Ijubavi, spram progonjenim i potlačenim. Oni su fotografija elementarnih i Ijudskih nepravica, zločinstva, koja počiniše ljudi bez sažaljenja, bez Vjere, na jednom dijelu našeg naj darovitijeg naroda. Pa ako još nadodamo da je sve to prikazano jezgrovito, plasticno, umjetnički i Ijepotom jezika, tad možerno biti zahvalni „Matici Hrvatskoj" što je skupila u jednu kitu razbacano cvijeće iz Marušićevog perivoja.

1 Cipico, taj naj veći naš umjetnik-realista radi na ovećem djelu „Pauci", u kojem iznaša sve društvene zareznike, koji izjedaju dušu i tijelo našcg seljačkog svijeta. Op. pišč.