SRĐ

ZGODE I NEZGODE.

248

dini. Sjećao se Luko mali da je bio krizman a još ne pristupio na ispovjest. U Oavtatu bješe pučka škola, i nekako mješovita još u ono vrijeme, jer se Luko mali sjeća da je bilo ženskijeh u školi, a zna odista, da je tu bila kći učitelja Cvijeta Vojnovića. Ovaj učitelj dobričina bješe ćedo svoga vremena, i kako je bio po svoj prilici slabo plaćen, tražio je od učenika casti i poklona. Luko mali se sjeća, da mu je meštar Cvijeto kazao jednom u školi pred svima: »Luko mali, ti si mi danas donio ono plečice, je li?!« Luko se mali zastidi i pocrveni, jer mu on ne bješe donio onu čast, pa kad je pošao kući, prognao je majku da mu da čast za meštra. Majka mu dobra pogodila i dala mu dva stravačka sirca, to jest kozji sir iz sela Stravče u Konavlima, da ponese meštru. Tako je učitelj postigao svoju svrhu. U školi je nastavni jezik bio talijanski, biva učitelj je govorio naški s djecom, jer ga inače ne bi bili razumjeli, ali teksti su bili talijanski. Luko mali se spominje da je učio na pamet, a ne razumijevao : »La grammatica e 1' arte che insegna a parlare e scrivere esattamente« (Slovnica je nauka [umjetnost] koja uči da se govori i piše pravilno), pa onda: »Giannetto prego un di la mamma che lo lasciasse andare a scuola,« (Jovko zamoli jednom mamicu da bi ga pustila da ide na školu), i ost. Poći na stranu govorilo se andare al licet, pa ne zna to kako i zašto, djeca su govorila: „posanđara grančara" a učitelj ne bi na to pazio. Imao je svagda prut u ruci, pa bi nemarljive učenike bio po rukama. Trebalo je da učenik pruži jednu ruku, pa drugu, dok bi učitelj zamahnuo i udario, i to su se zvale špalmate. Udario bi kad i po plećima, a rijetko i po glavi. No meštar Cvijeto pazio je bolje na Luka maloga, jer mu je on bio na ripeticioni, biva otac mu je plaćao učitelju nešto na mjesec, da ga više poučava i drži u školi i ponavlja. Zato je Luko Mali šetao s učiteljem, a ljeti se s njim i kupao, pa se on spominje da bi on s drugovima vozio u lađi meštra Cvijeta i vlastelina Frana Bonu, advokata, koji kad bi se uvalio u more kod Supetra (jer se onda dalje išlo na kupanje) rekao bi: »Ni Oesar u Beču nema ovako kupanje.« I u crkvu je hodio Luko Mali, a uopće i u povorci, pa bi učenici klečali