SRĐ

Sluge Gašpara Frankapana i Petra Zrinjskoga *-* ** u Dubrovniku god. 1668. ** ** ** Priopouje N. I. Gjivanović. Hrvatski banovi, braća Nikola (mlađi) i Petar Zrinjski, stojali su zajedno sa Anom-Katarinom Frankapankom (suprugom bana Petra) i njezinim bratom, knezom Franjom-Krstom EVankapanom, na čelu ne samo politickog već i kulturnog života u Hrvatskoj, te su nam pođali lijep primjer književnog mecenatstva kao što i književne djelatnosti. Ovi su junački hrvatski velikaši svršili, kako je poznato, vrlo tragično : Nikola Zrinjski poginu u lovu kod Cakovca dneva 18/Х1 1664. nepoznatom nam smrću (po nekim: rastrgan od vepra, po drugim: ubijen od lovca iz zasjede, a po trećim: samoubijstvom), a brat mu Petar i šurjak ovoga Franjo-Krsto Frankapan bjehu kao „urotnici" smaknuti u Bečkom Novom Mjestu dneva 30/IV. g. 1671. Grorkome udesu ne ote se ni banica Ana-Katarina Zrinjska, ta duhovita i umna žena, koja je svoju plemenitu dušu ispustila u mračnoj tamnici, pošto je bijednica, žalošću shrvana, bila i poludila. Poradi vrlina i junaštva širila se je slava odličnih ovih predstavnika porodica Zrinjsko-Frankapanskih gotovo po cijeloj Evropi, pa kako da ne bi doprla i do Dubrovnika?— Dubrovčanin je Vladislav Menčetić, zanesen junaštvom i pjesničkom djelatnošću Petra Zrinjskoga, proslavio njega u svojoj kanconi „Trublji slovinskoj", što je izašla štampana prvi put u Jakinu g. 1665. Na jedan od načina, kako su Dubrovčani mogli vrlo lasno da obaznadu za vrline Zrinjsko-Frakapanske, upućuje nas slučaj što ću da ga ovdje spomenem. 1 zbilja, ovih dana, kad se među Hrvatima čini žalobni godišnji pomen smrti ovih naših velikana, ne će, držim, biti na odmet, ako priopćim vijest, da se i u onovremenim rukopisima dubrov. nadbiskupskog arhiva, naime u rkp. „S(tatus) L(iberi) 1667 in - sretamo sa imenima braće Nikole i Petra Zrinjskoga i Franja-Krsta Frankapana.