SRĐ

378

СРЂ. — SRĐ.

— Pučanstvo u Beču. Grad Beč ima ove godine malo ne dva miliona stanovnika, biva : 1,998.479 stanovnika i nema sumnje da će još ove godine imati potpuna dva miliona. Културне внјестк. - Kulturne vijesti. Socijalizam. — 0. U. Talija: Prigodom nekih konferencija o socijalnoj demokraciji. Ovu je brošuru napisao poznati nam pisac knjižice „Socijalizam i socijalno pitanje", učeni franjevac ot. Urban Talija, lektor u franjevačkom bogoslovnom zavodu dubrovačkom, a izašla je lani kod „Dubrovačke hrvatske tiskare" naklađom „Dubrov. svećeničke književne družbe". Nakon „Dvije riječi mjesto uvoda" nahodimo u toj brošuri neka poglavlja (str. 5.-34.), što ih poznajemo, jer su izlazila u mjesnoj „Pravoj Crv. Hrvatskoj" na odgovor konferencijama o socijalnoj demokraciji, što ih je lani svrhom maja držao u našem gradu gosp. Etbin Kristan, urednik soc. demokrat. glasila „Rdeći Prapor". Tomu dijelu priložio je pisac i podulji „nadodatak" (str. 35.-122.), a tu on ispitiva, što je to socijalno pitanje kako ga neki shvaćaju ko je to pitanje stvorio; dalje pokazuje uzroke propadanju poljodjelstva, male industrije i trgovine; upućuju onda, kako da se riješi pitanje radničko, agrarno, trgovačko, male industrije; upozoruje jošte na upliv nemorala na soc. pitanje. Na kraju su knjižice „Dvije iskrene riječi radnicima, seljacima, maliin industrijalcima i trgovcima", pa „zaglavak". Knjižicu jo pisac namijenio široj publici, rašta u njoj raspravlja lakim slogom, izbjegava strogo znanstvena raspravljanja i nagomilavanja citata. Ova je knjižica ponikla u vrijeme kada se i u nas ne malo raspravljaju

socijalna pitanja, kada se — više no ikada osjeća neka struja za rcorganizacijom današnjeg trulog društvenog poretka, te kada publika ima prilike da čuje i upozna načela i sustav socijalne demokracije (socijalizma). Gosp. pisac, koji dakako u svim pitanjima polazi sa strogo kršćanskog stanovišta, gleda u načelima soc. demokracije sve drugo nego li nevini ekonomični sustav na korist radništva, te on kuša da prikaže apsurđnost nauka socijalističkili kapaciteta. Knjižicu je ovu napisao, to će svako bez sumnjo priznati, naučnik koji ujedno i osjeća, te koga boli što vidi, kako današnje društvo u ovo samoživo doba teško bolu.je uza tolike moralne zakone, koji ostaju mrtvo slovo na hartiji pred surovim i strašnim životnim potrebama. G. — Grad veziva u Ruskoj. Sjajno vezivo, koje resi uniforme ruskih časnika i činovnika, đjelo je blagih i nježnih djevojaka grada Torjoka, koji je odaljen 12 saliata putovanja željeznicom od Petersburga. Torjok je grad veziva. Svaka naj finja vrsta veziva radi se u njemu. Ova je inđustrija u Torjoku mal ne narodna ustanova. Skola, rasađnik ovih vezilja, opstoji već dvanaest godina i pod nadzorom je zemstva, ili općinskog vijeća, koje bdije nad svim pravima marljivih vezilja. Djevojke se primaju u ovu školu, kad navrše 12. godina, pošto su naučile čitati, pisati i računati. Nauka traje tri ili četiri godine. Djevojke odaljenije, koje ne mogu da troše za polazak škole, primaju besplatnu pouku u svom selu od škoiskih pomoćriika, koji vrše tu službu pod nadzorom upraviteljice. Sam zavođ kupuje radnje od učenica i prodava ili velikim trgovcima; tako on štiti ovu industriju i nuđa zarade radnicama.