SRĐ

ZGODE I NEZGODE.

419

nalazi u odijelu unesenu iz Hercegovine kao n. p. fes, džamadan, saruk, silali (što Konavljani zovu svilaj), i ost.; u nazivlju različitijeh casnika u ceti kao arambaša, barjaktar, buljukbaša (buljuk), barjak, čauš i ost.; u svatovima kao đuvegija, buktija, buktijaš i ost. Osim toga ima u Konavlima grčke, latinske i talijanske primjese što je potekla iz Cavtata i Dubrovnika, a čega u Hercegovini nema. A to je opet radi položaja Konavala na primorju i od doticaja s Cavtatom i Dubrovnikom. No i ako se čuje u Konavlima: punjestra (finestra), škanatica (?), kordun, bareta, pogača, kerostac (хгроггаткј?) gustijema, peč, spila, sipun i ost., ipak čuju se i narodne riječi prozor, prijesnac, pećina i ost. No sva je burokratična i sudbena nomenklatura talijanska, kako je i bio vas burokratični i sudbeni aparat austrijske uprave. Kakvijeh se riječi čuje izopačenijeli iz talijanskoga, dosta je spomenuti inzimin (esame), kad su ispiti svijedoka, te Konavljanim kaže: Bio sam na inziminu. Kalco Konavljani prekrajaju tuđe riječi, dosta je spomenuti prtabonjke, a to su njeke jabuke talijanske presađene u Konavle, koje su se u Italiji zvale: brutte buone. Inače vas govor za seljačke posle i narodni život čisto je hercegovački, a to je naj bolji srpski dijalekat, što su Vuk i Daničić književnijem jezikom proglasili, a što je idiotizama u Hercegovini, popravili su Cavtajskijem izgovorom, gdje se još jedino pravilno hercegovački govori, jer i grad (Dubrovnik) otišao u tome hercegovačkijem tragom, n. p. skupine tj i dj u riječima potjera i nedjelja, što se izgovaraju kako su upisane, a ne poćera i neđelja kako je u Hercegovini. Dosta je pročitati Vodopićevu „Mariju Konavoku", pripovijest Konavosku, pa će svak imati pravu sliku divnoga srpskoga jezika u Konavlima, u komu je sve prosto i narodno, a prirodno, bez manijere, bez nakita, samoniklo, nenavrnuto, kao što se diviš jeziku grčkomu u Ksenofonta ili latinskomu u Jul. Oesara. Grehota što građanska knjiga i škola svojim barbarizmima prijete da pokvare konavosku prirodnost i prekinu junačko doba, koje još uđilj traje u Konavlima, jer se još ondje narodne pjesme sastavljaju, netom se dogodi štogod vrijedno spo-