SRĐ

456

СРЂ. — SRĐ.

Zovemo Poljicima, poljickom župom, državom, knežijom, mali trokutni, istokračni kraj, do 30 kilometara dug, a manje od pola toga širok. Protežu se od sjevero-zapada k jugo-istoku, od naše rjecice Zrnovnice do pada Gubavice. Leže u sredini kršne nam Dalmacije, megju geogr. stup. 34° 15'— 34° 24' ist. duljine od F. i 43° 29'— 43° 33' sjev. širine, i zapremaju do 360 km 2 uzbrdito-valovitog tla, megju prirodnim granicama: na sjeveru i istoku rijeka Cetina, na podnevu ista i poljičkobrački копб, a na zapadu rjecica Žrnovnica i jedna kosa u Mosoru. Ovako je danas, a o stare granice ne slažu se spisatelji; neki ih sužuju, a neki proširuju. Prvi tvrde, da donja Poljiea nijesu pripađala knežiji, nego da joj ih darovala u kasno doba Mletacka. Ko poznaje grabežljivost mletačkog lava, mučno će ovoj tvrdnji vjerovati. Sto bi lav zahvatio u svoje jake pandže, niko mu ne bi istegao, a vavijek spravan da što novo ugrabi. Ne donose tvrdih dokaza ni drugi, koji misle da su knežiji pripadala sela: Kučine, Mravinca, Kotlenice, Bisko, Gardun, Oaporice, Novasela, Blato, Kreševo, Katuni, Ostrog u Kaštelima i neka omanja sela na otoku Braču. Vjerojatniie je, da su spomenuta mjesta bila, dajbudi djelomice, od poljrlkih bjegunaca i dobrovoljnih iseljenika; napučena jer ne samo što su im ista obiteljska imena, što uzdrže poljičke običaje, što megjusobno živu u naj tješnjim vezama, nego se sami priznaju Poljičanima. Jedina je poljička planina gordi Mosor, visok do 1340 metara, malom zubu pitomi pašnjak, koji se proteže od tvrdog Klisa do Zadvarja na ljutom kamenu. Spored njega druga su dva brda raznim imenima zvana. S Mosora i tih brda, Poljica se na troje dijele, a tako su prozvana s malih ravnica, što su u knežiji. Od mora su do brda Peruna, donja, primorska, uzbrđita ; od Peruna do Mosora srednja ravno-valovita; a od Mosora do Cetine gornja, zamosorska, krševito-škrapava. Prije nego su se šćemerili mostovi, tri na Zrnovnici, a tri na Cetini, budući tijesni klanci u Mosoru, mučno je bilo prodrijeti u Poljica, osim silimice, što bi glavom platio, kao su i Turci u Gatima i na Rošcima, kad su htjeli podjarmiti knežiju. Te su pobjede pospješili krasotica