SRĐ

LETIMICE KROZ POLJICA

459

Istom je nazrijeti Poljica na zemljovidu Dalmacije, i nek nijesu ni Stajerska ni Svajcarska, ističu se nečim, kako stranci sude, što ih čini naj Ijepšim krajem naše pokrajine, jer su jako raznolična prirodom i svakovrsnim radom ukrašena. S podneva ih liže more, koje je krasno i kad je mirno i kad je uzburkano, i kad se igra s pijeskom na obalama i kad mu na dnu gledaš raznovrsne ribe gdje šmigaju kroz morske resine, i kad bijesni i nasrće na kopno, da granice proširi. Uživaš gledati i sijedi Mosor sa njegovim mnogobrojnim vrsima, s kojih je, kako tvrdi Kohl, naj glasovitiji i naj čudnovitiji vrh Dalmacije. Treba, piše Ivanišević, upoznati krševe i prodoli, obronke polja, obere planina i rudine; treba proputovati proplanke i uvaie gajeva; pregledati vrelice vode i potoke koji šume, visoke podgojene šume i sitno grmlje, onda ćeš istom znati što su Poljiea. Ko svrne na nje pogled s mora, ne može vjerovati da je u njima toliko plođovita prostora, da se može prehraniti do 12 tisuća stanovnika. Ipak, neumornim radom težaka, zemlja mu naplaćuje trud. Ko želi upoznati Poljica, valja da ih dužimice i širimice proputuje; lakše će mu biti dužimice nego širimice, jer i nema puta iz gornjih u srednja nit iz ovih u donja Poljica, pošto se ne mogu zvati putovima ni Rašeljka preko gatskog Mosora niti ostrvički Kuci, gatski Prosik i Stazica, niti Zakučka Brnistra, naklička Lisičina i Rasove, niti truška Stomorica niti tugarski Sukraasim i Oblik niti srinjinski Perun. To su oputine, smrtonosne putniku i životinji. Nijesu nam na diku ni puteljci, koji spajaju sela sa selom i glavnom novom poljičkom cestom. Nemar pučanstva i nehajstvo općina krivi su, ako su nam ovakovi putevi, jer ih niko ne uzdrži, a svak ih kvari, navrćući na nje vode i nasipljuć ih kamenjem. (nastaviće se).