SRĐ

470

СРЂ. - SBĐ.

око polovine XIV. v. a dobiše 1399. Terre nove, t. j. Primorje od Astaree do Stona. Posljednji kraj, što stekoše Dubrovčani, bjehu Konavle i to kupnjora, prije južni dio, pak sjeverni sa razvalinama Epidavra, napokon Vrsinje 1451. god. — Korčula. Вгаб i Hvar ostadoše pod dubrovačkijem gospodstvom samo za kratko doba. — Iza posljednjeg stečenja Konavala Dubrovčani sačuvaše nepromijenut prostor svog zemljišta do pada republike. Prije no što Dubrovčani započeše ugovaranja sa Sandaljem za Konavle, Zupan Belijak i vojvoda Sanković zapisaše im ovu župu već 1391. god. Za ovaj posao bjehu Dubrovčani odredili kao poslanike Žuna Sorkočevića i Palka Gundulića. Belijak dakle i Sanković odobravanjem svojih porodica i poveljom 15. aprila 1391. god. ustupiše Dubrovčanima ovu župu, t. j. Konavle sa Donjom Gorom (južnozapadnu čest) i s gradom Sokolom (u južnoistočnoj strani) do granica trebinjskijeh i do Dračevice (kod Hercegnovog), do mora od Cavtata do Molunta; okrom toga i Vitaljinu do pristaništa i ostrva Molunta i predviđajući možebit da Konavljani ne će biti zadovoljni, obvezaše se da će im zapovjediti da priznadu Dubrovčane za svoje gospodare, te ako ne bi poslušali, da će ih smatrati za neprijatelje i da će čuvati Konavle od svakog nasrtaja. Kao razlog ustupljenju navode prostodušno da oni tijem vraćaju svakome svoje, jer da su Konavle u staro doba bile Dubrovčana, tojest „starog Dubrovnika", biva Epidavra, pa kad se rasu ovaj grad, da gospoda raška i humska osvojiše nepravedno ovu župu. A kako su Dubrovcani potomci starog Dubrovnika, njihovo treba da bude ono što je bilo njihovijeh pređa. Kao drugi razlog navode se i usluge, koje su Dubrovčani učinili gospodi humskoj, bosanskoj i raškoj a nadasve porodici Sankovićevoj i ocu Sanku. Kasnije, 1399. god., Radič se tuži Dubrovčanima da su mu kupili zemlju njegovu „plemenitu" bez njegova „savjeta". Oni mu odgovoriše da to nije istina i da su im kralj bosanski i sve njegove velmože bili potvrdili to imanje. Poslije se izmiriSe. Ali se razmirica ponovi, te Dubrovčani ostadoše bez Konavala, sve dok im ih ne ustupi Sandalj 1419. godine, ma i da im kralj bosanski Tvrtko bješe 1405. g. poivrđio sve njihovo imanje.