SRĐ

686

СРЂ. — SRĐ.

Hrvati su bili podijeljeni п sedam plemena i pričaju da su se nazivala od petero braće i dviju sestara Tuge i Buge. Svako od tih plemena zauzelo je onoliko zemlje, koliko mu je bilo potrebno za svoje uzdržavanje, a sve ono zemljište, što ga nije zauzelo koje pleme, bilo je vlasništvo hrvatskoga vladara. Onaj prostor, na kojemu je nastavalo jedno pleme, zvao se župa, dočim ono zemljište, što je ostalo vladarevo, nazivalo se državno ili krunsko dobro. Jedno od sedam hrvatskih plemena nastani se u Poljicima i pricaju da je s njima bila i Tuga te da je sagradila svoje dvore u današnjem selu Tugarima, koje je od nje i dobilo svoje ime, ali da se kasnije, ne zna se s kojega razloga, otole preselila u primorje ispod planine Velebita, pa da su tada i Poljica postala državnim ili krunskim dobrom. Od toga svoga dobra obdarivali su već zarana hrvatski vladari spljetske biskupe. Vladari hrvatski slijedili su jedan za drugim i Poljica bila njihovo dobro, sve dok nije ban Pribina ubio mladoga hrvatskoga kralja Miroslava. Tada su se tri hrvatska velikaša, braća Tješimir, Krešimir i Elem, da izbjegnu njegovim progonstvima, zaklonili u vrleti morske, pa na Ostrvici kod živice vode Pokornika sagradili ponosne kule, ruševine kojih još se i danas vide. Oni su se ondje pooženili i njiliovo se potomstvo uzmnožilo pa su se tada razdijelili. Tješimirovići uzeli su zemlje od pada Gubavice do Graca, Krešimirovići, koji se kasnije prozvaše Kremeničanima, od Graca do rječice Zrnovnice, a Elemovići su pošli u podosoje mosorsko, i tako je nastala nova hrvatska župa, koja se od okrugljastih i škrapastih poljaca, kojih tuda ima sva sila, prozvala Poljica. Starješine hrvatskih župa zvale su se župani, kao i u Srba. Oni nijesu bili samo upravitelji svoga plemena, nego i savjetnici svoga kralja. Oni su dapace, kada bi kralj umro bez muškog poroda, imali pravo da biraju novoga vladara. Po smrti posljednjeg kralja oni se ne mogoše složiti koga da ucine svojim hrvatskim kraljem, pa otole u zemlji nemiri i neredi. Žena pokojnog hrvatskog kralja Zvonimira bila je tetka ugarskog kralja Kolomana, koji je stoga mislio da ima pravo na hrvatsku krunu. I doista god. 1102. poglavice dvanaestorice