SRĐ

БИЉЕШКЕ — BILJEŠKE Књижевност и Умјетност.-Književ. i Umjet. Jsdno pismo Msrfa Pacića. U z.-ig-rebačkoj univerzitetskoj biblioteci, u prepisci Stanka Vraza ima jedno pismo Meda Pucića. Za опе koji budu iscrpnije proucavali pesnika, čija je 25-godišnjica skoro proslavljena, to pismo može korisno poslužiti. Ono glasi: An Stanko Vraz in Agram. Gospodine ! Ako tako dug'o čekaste odg'ovor moj na preljubljeni vas list 17 travnja, nemojte si mislit da to moja bijaše krivina; onaj list dodje do Beča baš isti dan kad iz Beča otidjoh i put Italie s' uputih, kud ше poslovi posebni zvahu. To nenadno moje ođlaženje iz Beča bit će uzrok da Antologia* malo kasnie na sviet izađje i sa sviem da * Antologia, koju pisac napominje, izašla je u Beču iste godine i sadrži ukusom probrate pjesme dubrovačkih pisaca iz XVI. i XVII. v. Pucić nadodao je pred pjesmama kratke biografije pojedinih pisaca. Pisao je u „Favilla", tršćanskom listu, o Gundulićevom „Osmanu", koji mu je bio mila lektira i dugo se vremena nosio mišlju da ga prevede na talijanski i ako su otprije bila već štampana dva prijevoda talijanska (Jakšićev i M. A. Vidovićev). S Vrazom se Medo upoznao u Zagrebu i sarađivao u „Kolu" i još otprije pisao u „Pokretu" i u „Katoličkom Listu" u ono doba. Pisao je i u „Antologia Italiana" 1863. g. A sam je pjevao i talijanski. U „Epidauritano" ima više njegovih pjesama. Kol.

ja ne mogu već na korektii pomnjit., ipak sam ju priporučio varlomu jednomu mladiću Slavoncu g. Pejačeviću koj će kako se nadam dosta pomnjivo izčistit ju. Takodjer(J) nijemi već na vrieme promjenut naslov knjige kako vi mislite; ali što se tiče narodnieh pjesamah ja sam bio već i sam promislio ne izđati ih zajedno s' Dubrovačkijeh Iz parva cjenio sam da stavit uporeda proste narodne pjesme i umne dubrovačke moglo bi služit za ukazat jednijem pogleđom cjelo nase knjževstvo sastavljajujećega najviše tih dviuh živaljah ; ali poslije toliku gomilu narodnieh pjesainah kaupih da več bi njih samih cjela knjiga sastala a s' druge strane tako trudno mi se činjaše moć ih dostojno razredit kronoetnologički da već tu misao za sad ostavih sasviem. Što se pak tifie knjige u pomoć Dubrovčana, moja nije bila nego samo idea; a g Kuretić mislio je za ostalo; kakovieh je pisaoca dobavio i komu se preporučio, ja neznam, zato ne mogu nikako taj predmet izjasniti. Imala se u Beču jedna Akademia dat za iste nevoljnike, no već eto je mjesec dana da od Beča otidjoli a nijemi nedan glas o tega stig 10. Rječili svudar ima dosta a đela, bogme malo, i kako u velikih tako i u malih stvari'. Ne bi htio da i jedno i drugo bude još na istomu, ali strah me je. Da sam znao, oli da mi je tkogodj rekao kako mi vi pišete, da bi vam bilo drago imat za Kola kakav moj