SRĐ

MIHO PRACAT * * * * * -х. пај veći dubrovački bogataš i dobrotvor. (nastavak)

piše A. Vučetić.

I o Mariji, kćeri Toma Brailona, prvoj Pracatovoj ženi, našli smo podataka, te vrijedi da ih priopćimo. Po njenu testamentu napisanu 22. maja 1551. na Lopudu, testamentu, koji je bio predat sucima u Dubrovniku i upisan u knjigu testamenta 4. juna i. g., razumije se da je ona umrla između 22. maja i 4. juna 1551., dakle malo više nego mjesec dana prije no što se naš Miho oženio za Vicu oko 8. jula. Stijepo Aligreti Kosan, koji je s Nikolom Primi Saruljom bio svjedokom, predaogaje u notariju. Marija zove svoga muža Michele di Paolo Prazatouich. I njegov brat Dživo zabilježen je u knjigama notarije ovim prezimenom. Ali imamo raznih načina, kojim je pisano Pracatovo prezime. Miho u testamentu dao je pisati Prazzati, a po knjigama notarije imade i drugih oblika, biva : Prazzatti, Prazati, Prazzato, Prazzatto, Prazzatouich, Prazatouicli i Prazatiuicli. Znamenito je da je testamenat napisan na Lopudu, to je znak da su 1551. god. Miho i njegova žena bili još nastanjeni Lopudu, dajbudi prevremeno. Marija nije bila bez ništa, jer je ostavila četvrti dio svoje prćije mužu, ma i da ne kaže u čem je sastojala. Ostavila mu je također lo cojano (kovčežić). Mnogo ipak nije imala, jer napominje pojedince komade odjeće koje ostavlja drugim. To bi bio možebit znak, da Pracat nije bio još toliko bogat, jer po svoj prilici bio bi što darovao svojoj ženi, a ona to napomenula u testamentu. Marija je imala ipak nešto zlata, što će joj biti dijelom darovao muž. Zlato i dragocjene stvari, što ona sve nabraja, sastojalo se iz ovih komada: niz sitnog bisera, koji ostavlja Gospi od Spilice na Lopudu; kraliješ od koralja označen (na slavaocima ?) srebrom, bijeli kraliješ od kosti, tri zlatna prstena: jedan s modrim kamenom, drugi s rubinom a