SRĐ

KRVARINA UOČI SV. IVANA

825

Ali ona krijepi i olakšava stege, u kojima je spucen cijeli svijet. Željno se gledali, a vedrina jutrenje zore odrazivaše im se na lieu i ocima. — Lujo ! moji će me njemu dati. — Ne daj se, odbi srčano neljubav. A ja opojen tvojom odvažnosti brzo ću prekrčiti put. — Tebe jedinog, tebejedinog, Lujo ! — Blaženstvo proleti joj cijelim tijelom i pade mu u narucje. On joj cjeluje vranu kosu i njezino mlado celo kao nebo vedro. Nešto šušnu. Vrijeme je. — Zbogom, Ružo ! — O Lu. .. . Sijevnu. Puče puška i on se sruši na zemlju. Hitac ga pogodio u srce. Ona vrisnu i zakuka: Proklet bio krvniče ! Nesretna kukavico ! i onesviješćena pade do žrtve . . . A vani ističe sunce ; rasvijetlilo sve naokolo. Pašcad poce po selu štekćati. Coban tjera mali i veliki zub na pašu. U bližnjoj bašči cvrkutaju ticice, selo se budi i oživljuje, a morski talasi poje nesretnu ljubav i žrtvu krvarine.