SRĐ

882

СРЂ. — SRĐ.

Nego sa svim tim raznim imenima, kojima se stranim uplivom okrštavala njihova domovina, Poljičani nijesu ipak nikad zaboravili svoga starog hrvatskog naziva župe, i njim su se najviše služili. Kadikad su dapače, ali sasvim rijetko, Poljičani svoju domovinu nazivali i združenim imenom „općina župa". Po padu Poljica stadoše ih neki nazivati još i republika ili skupnovlada, ali ti nazivi nijesu bili poznati Poljičanima, dok su se još sami sobom upravljali. II. Stanovništvo. Stanovnici Poljica dijelili su se na više razreda. Bilo ih plemića, рибапа, kmetova ili kmetića, vlaha ili vlašića te napokon sužanja ili robova. 1. Plemići. Njih je bilo od dvije vrste. Kako se vidjelo u povijesti, Poljica su za više vremena bila državno ili krunsko dobro, a to sve dok se tu ne nastanila braća Tješimir, Krešimir i Elem, pa njihovi potomci ne utemeljili novu hrvatsku župu. Svi su oni bili plemići, a prozvali se didići. Didići znači baštinik ili nasljednik, to jest onaj koji je naslijegjivao ili baštinio imanje od svoga oca i djeda. Oni su se tako prozvali za razliku onih stanovnika, koji su prije njihova dolaska obragjivali one vladareve zemlje, ali nijesu bili njihovi gospodari i vlasnici. Didići zvali su se još i Miroslavići, jer se ona tri brata doselila u Poljica po smrti hrvatskoga kralja Miroslava, pa ih se dapače u kasnija vremena i držalo njegovim sinovima. Oni su se napokon još zvali i plemići ili gospoda bosanska, jer se doseleli iz Bosne, ali su se tako prozvali tek poslije god. 1858. a to za razliku od one druge vrste plemića, što su bili potomci Jurja Rajčića i Jurja Dražojevića, koji se spomenute godine doseliše iz Hrvatske s onkraj Velebita, koja je onda bila dio kraljevstva ugarskoga, pa se zato i oni nazivali plemići ugarski ili ugričići, te napokon i drugim imenom vlastela ili vlastelići. 2. Pučani su bili slobodni ali neplemeniti seljani ili seljaci, tojest oni ljudi, što su isprvice obragjivali vladareva dobra, a kasnije bilo darovštinom ili kupnjom ili na drugi koji