SRĐ

Р О L Ј I С А

885

provaliti u Poljica, izabrali su Poljičani i jednog zamjenika velikom knezu. On je morao biti Poljičanin i nazvali su ga vojvodom. On ih je, u slučaju turske provale, imao predvoditi u rat, dok bi iz Spljeta stigao knez i doveo možda sa sobom u poraoć mletačkih četa. Malo nakon toga nastala je korenita promjena u poljičkom ustavu. Do sada su upravljali Poljieima samo didići, a sada se stali otimati za vladom i ugričići. Kako je prijetila pogibao od Turčina, da bude mira u domovini, didići su popustili i nagodili se. Poljički st6 imao se je odsele po toj nagodbi sastojati od kneza, vojvode i četiri proJcaratura. Knezom je mogao postati ili didić ili ugričić, a vojvoda je morao biti didić, dočim od četvorice prokaratura dva su bila didići, a dva ugričići. Kneza su i odsele kao i dosele birali jedino katunari ili mali knezovi, a kada bi se njihovi glasovi raspolovili, odlučivao je svojim glasom poljički izvanjski vikar, koji je bio duhovni glavar poljičkoga svećenstva. Katunari su morali suviše izabrati i dva prokaratura ali izmegju ugričića. Ugričići su naprot morali izabrati vojvodu i druga dva prokaratura, ali izmegju didića. Taj se je izbor imao obaviti na dan sv. Jurja Mučenika, na 23. travnja, i svi ti ostajali su u časti do Jurjeva dojduće godine, kada su se mogli ili promijeniti iii opet potvrditi. Uz taj poljički sto ili banku bio je i jedan pristav, koji je imao raznositi kneževe naredbe, a bio je i jedan kančelir, koji je imao pisati sve potrebne spise i isprave. Ovaj novi ustav ostao je u životu sve do propasti Poljica. Svi zakoni stvarali su se jedino na zboru, na koji bi se sastao poljički sto, dvanaest katunara, izvanjski vikar i više drugog svećenstva. Knez nije bio nikakav gospodar Poljica, nego samo vrhovni upravitelj, koji bez dogovora poljičkog stola niti je mogao niti smio išta sam učiniti. On je dapače na Jurjevo mogao biti sugjen i osugjen, ako nije pravo i po zakonu poljičkomu upravljao.